BiH
260

Mladićeva odbrana: Granatu na Markale "nije mogla ispaliti VRS"

FENA
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, svjedok odbrane Andrej Demurenko izjavio je da Vojska Republike Srpske (VRS) nije mogla ispaliti minobacačku granatu koja je u augustu 1995. godine ispred pijace Markale ubila i ranila desetine građana Sarajeva.

Ruski pukovnik Demurenko bio je u to vrijeme načelnik štaba UNPROFOR-a u sektoru Sarajevo i učestvovao je u istrazi o eksploziji.

"Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom", rekao je Demurenko, sugerišući da je ispred pijace mogla biti postavljena i daljinski aktivirana mina ili granata, koja bi imala isti učinak i ostavila isti krater na tlu kao projektil ispaljen iz minobacača.

General Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima.

Prema optužnici, granatu koja je 28. augusta 1995. godine na ulici ispred Markala ubila je 43, a ranila 75 osoba, ispalila je VRS s položaja oko grada.

Demurenko je posvjedočio da je na Markalama bio dva sata poslije eksplozije. Kada se vratio u štab UNPROFOR-a, kako je naglasio, bio je iznenađen izjavom predstavnika međunarodnih snaga koji je okrivio srpsku stranu, iako je istraga bila u toku.

Demurenko je tvrdio da je UNPROFOR potom iz balističkih rezultata istrage o eksploziji na Markalama, za koje je sugerisao da su bili ispravni, hotimično izveo pogrešan zaključak da je vatra otvorena s položaja VRS-a.

"Oni su istragom utvrdili samo ugao pada granate i pravac iz kojeg je doletjela i smjesta su uprli prstom na takozvane agresore", kazao je Demurenko.

Na osnovu pravca iz kojeg je granata, po istrazi UNPROFOR-a, doletjela, ruski pukovnik je proračunao da je projektil mogao biti ispaljen s tri položaja VRS-a oko grada, ali i s isto toliko položaja Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), bližih gradu.

Kako je rekao, on je, uz dozvolu komandanta UNPROFOR-a, obišao sva tri položaja VRS-a i utvrdio je da je s njih bilo nemoguće ispaliti minobacačku granatu na područje Markala ili uopšte upotrijebiti minobacač.

"Ti položaji bili su na stijenama, na obroncima ili u šumi", rekao je svjedok, napominjući da ni na jednoj lokaciji nije pronašao nikakve tragove ispaljenja.

Svoju tvrdnju, Demurenko je potkrijepio riječima da bi granatu, da je bila ispaljena sa srpskih položaja, morali registrirati specijalni radari UNPROFOR-a.

Pukovnik Demurenko optužio je komandu i većinu pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu za pristrasnost u korist Bošnjaka. Kako je kazao, oni su vjerovali da su Srbi ''agresori'' i da ''žele da unište BiH''.

Demurenko je izjavio i da je UNPROFOR ''sumnjao'' da Armija BiH ''puca iz snajpera na sopstveni narod'', ali da je to ''bilo teško dokazati'', tim prije što je iz komandi naređivano da se ''istrage obustave''.

NATO bombardovanje položaja VRS, u maju 1995. godine, bilo je, po svjedoku, ''nepravično'', zato što je uslijedilo nakon što je ABiH započela ofanzivu iz Sarajeva.

Reakciju VRS-a, Demurenko je nazvao ''primjerenom'', tvrdeći da ona pripadnike UNPROFOR-a nije uzela kao taoce, kako Mladića tereti optužnica, već kao ''ratne zarobljenike''.

Demurenko će sutra, 15. juna, odgovarati na pitanja tužilaca.

Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u šest općina imao razmjere genocida, prenosi BIRN - Justice Report.