Istraživanje je sprovedeno tokom novembra 2012. godine na uzorku od 1.893 mladih od 15 do 30 godina iz Srbije, BiH i Crne Gore.
Dostupnost droge je jedan od vodećih faktora rizika širenja narkomanije, što potvrđuju i podaci da je 61,9 posto mladih u Crnoj Gori direktno ponuđeno nekom od droga, 55,7 posto njih u Srbiji i 46 posto u BiH. Iskustvo sa drogom je imalo 23,5 posto ispitanih mladih u Srbiji, 21,3 posto u BiH i 25,7 posto u Crnoj Gori.
Što se tiče rezultata u BiH, istraživanje je pokazalo da su mladi u Sarajevu u najvećoj mjeri izloženi narkoticima jer 78,7 posto ispitanih u svom neposrednom okruženju ima nekog ko konzumira drogu, što je za čak 20,9 posto više u odnosu na prosječni rezultat u BiH. Mladi u Zenici su u najvećoj meri (54,6 odsto) direktno ponuđeni narkoticima, a 30,6 posto njih je i probalo, što je za skoro 10 posto više od proseka za BiH.
Istraživanje bolnice Vita nadalje pokazuje da među mladima i dalje dominiraju tipične zablude, kao naprimer podjela droga na "lake i teške“ koju odobrava 59,8 posto mladih u Srbiji, čak 77,6 posto u BiH i 51 posto u Crnoj Gori. Dok zabludu da se droga može uzimati kontrolisano i u specijalnim prilikama ima 32,3 posto ispitanih mladih u Srbiji, 42,4 u BiH i čak 43,3 posto u Crnoj Gori. Ovakvi stavovi ukazuju na nedovoljnu kritičnost i distancu prema tzv. "lakim drogama“ što povećava rizik od njihove zloupotrebe.
U BiH, najveća odstupanja u rezultatima po pitanju odobravanja podjele na "lake i teške“ droge imamo u Sarajevu, 85,2 posto i Bijeljini 84 posto, dok je zabluda o mogućem kontrolisanom uzimanju droge najizraženija u odgovorima mladih takođe u Sarajevu 51,9 posto.
Donekle ohrabruju rezultati onih koji narkomaniju prihvataju kao izlječivu bolest (Srbija 66,6 posto, BiH 71,2 posto, Crna Gora 62,6 posto), što govori o spemnosti mladih da daju "drugu šansu“ ovisnicima vjerujući u mogućnost njihove resocijalizacije.
Međutim, još uvijek je u mnogim odgovorima prisutan nerealni optimizam kroz tvrdnje da je za rješenje narkomanije dovoljna čvrsta volja, bez stručne pomoći (Srbija 36,1 posto, BiH- čak 48,9 posto i Crna Gora 33,7 posto).