Mišo Marić za Klix.ba: Kemo je preselio u pjesmu i dok sam živ počivat će u nezaboravu

"Sinoć mu pošaljem poruku. Vratio se kući... Kaže, bolje je. Maloprije zovem javi se Adriana na njegov telefon, kaže 'tata je otišao u 11:00'. Bože moj... Bio je najčestitiji, najplemenitiji čovjek kojeg sam sreo kao dječaka. Najljepši dio mene je otišao sa njim. Žao mi je što nisam napisao 'Sarajevo, ljubavi moja'. Ja sam prepisivao iz njega dobrotu, plemenitost, prijateljstvo...", kaže Marić kroz suze.

"Volio bih da ga nikada u Bosni ne zaborave. Otišao je jer je morao. Ko će poslije nas da pali tuđe zvijezde nad životom? Bit će neki mladi ljudi, bit će neki drugi, al' od Kemice neće biti bolji čovjek. Upoznao sam ga slučajno u Mostaru i odmah sam ga zavolio. Išao je nekim brodom iz Ploča prema Rijeci... Imao je žuljeve na rukama. Pitao sam ga 'Moke, šta je to'. Kaže 'rođak mi je pomogao da kupim odijelo, a cipele sam morao sam naručiti. Znaš, na bini sam uvijek bio manji pa me raja zezala, pa sam morao naručiti cipele sa malo većom petom'. 'Nisam imao para pa mi je Osvaldo namjestio rađu', dodao je. Pitao sam ga šta mu je namjestio, 'Da očistim stadion FK Sarajevo od snijega. Tada je Kemal Monteno postao najljepši dio mog života, moj svjetionik", sjeća se Mišo.

"Samo da ga ne zaborave. Ali, ostat će on. On je samo preselio u pjesmu. Ja dok sam živ, on za mene nije umro, počivat će u nezaboravu", kaže Marić koji je za Montena napisao desetine pjesama.