Miro Kovač: U BiH će biti stabilno tek kada Hrvati mognu birati svoje predstavnike
Kovač, agilni bivši ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske i sadašnji predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora (HDZ), govorio je u intervjuu za Klix.ba o činjenici da se o aktuelnoj situaciji u BiH govori u Briselu, zatim o problematici izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH te o odnosima Hrvatske i BiH.
Kakva očekivanje imate? Bili ste ministar vanjskih poslova Hrvatske i često ste učestvovali na sastancima FAC-a.
Uobičajeno je da se na sjednicama Vijeća za vanjske poslove Evropske unije govori o stanju u evropskim zemljama izvan Unije. Ako hoćete, to je 'redovna procedura'. Što se pak tiče Bosne i Hercegovine, tu postoje dva dodatna razloga. Prvo, EU prema Bosni i Hercegovini ima posebnu odgovornost, jedna je od šest svjedokinja tzv. Dejtonskog sporazuma. I drugo, Bosna i Hercegovina predala je zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji i čeka odluku o svom kandidatskom statusu. Stoga je logično da se na nivou ministara vanjskih poslova Evropske unije temeljito raspravi stanje u Bosni i Hercegovini nakon općih izbora održanih u oktobru. Uostalom, o stanju u Bosni Hercegovini se raspravljalo i na Vijeću za vanjske poslove nakon lokalnih izbora prije dvije godine, posebno u kontekstu incidenta u Stocu.
A sada vaša lična percepcija situacije u BiH. Željko Komšić je izabran u Predsjedništvo. Pojavile su se žestoke reakcije zbog te činjenice uključujući i to da je u nekim sredinama u BiH proglašen "personom non grata". Vaš komentar?
U kontekstu provođenja i ishoda Općih izbora u Bosni i Hercegovini su ključni principi, ne ljudi, to jest kandidati. Da budem konkretan, mogao je uglavnom bošnjačkim glasovima za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda umjesto Željka Komšića biti izabran i neko drugi. Stvar je, dakle, u tome da je prema sadašnjem izbornom zakonu moguće da jedan konstitutivni narod drugome, znači Bošnjaci Hrvatima, bira člana Predsjedništva. To je kršenje duha tzv. Dejtonskog sporazuma i time Ustava Bosne i Hercegovine. To se odnosi i na izbor predstavnika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. U pravnoj državi se podrazumijeva da se poštuje princip vladavine prava i provede odluka Ustavnog suda BiH o izmjeni izbornog zakona. To će konačno omogućiti ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Uvjeren sam da će se postići trajna politička stabilnost u Bosni i Hercegovini tek kada Hrvatima bude garantirano da mogu birati svoje predstavnike. Bošnjaci i Srbi to već ionako mogu. Na kraju krajeva, imamo kao primjer Belgiju, u kojoj se nalaze institucije EU i NATO-a. Tamo tri jezične zajednice imaju svoje parlamente i vlade, a imaju ih i belgijske regije. Plastično rečeno, Flamanci, koji govore nizozemski, Valoncima, koji govore francuski, ne biraju njihove predstavnike, ni Valonci Nijemcima na istoku Belgije.
Bez sumnje, protekli mandat obilježile su određene razmirice između Hrvatske i BiH te mahom hladni odnosi. Svakako treba naglasiti, na relaciji bošnjačkog člana Predsjedništva i bošnjačkih zvaničnika iz BiH i zvaničnika Hrvatske. Prema vašem mišljenju, predstoji li nam u tom smislu neki sličan ili možda još gori period?
Hrvatska i Bosna i Hercegovina su upućene jedna na drugu, narodnosno, prometno, ekonomski. Treba nastaviti jačanje institucionalne saradnje. Drago mi je da je moj prijedlog održavanja sjednice hrvatske vlade i BiH - Vijeća ministara ostvaren prošle godine. Treba nastaviti u tom duhu i koristiti sve mehanizme saradnje, graditi partnerstva između jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Kako ste vi doživjeli izbor Milorada Dodika u Predsjedništvo BiH?
Kao odluku većine birača u entitetu Republika Srpska. Prema sadašnjem modelu Hrvati u Federaciji BiH, za razliku od Srba i Bošnjaka, ne mogu biti sigurni da će izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH.
Čeka li Hrvatsku i BiH još veći problem, neriješeno pitanje migranata? U proteklom periodu imali smo određene probleme na Graničnom prijelazu Maljevac.
Hrvatskoj nije u interesu da Bosna i Hercegovina bude sabirni centar za migrante na području jugoistočne Evrope. Upravo ovo pitanje seljenja, to jest migracija pokazuje da su naše dvije države upućene jedna na drugu. Hrvatska svoje vanjske granice, koje su i granice Evropske unije, mora štititi. Kada je riječ o migrantima tu je, naravno, Bosni i Hercegovini, ali i Evropskoj uniji, važno da efikasno štiti svoje istočne granice. Potrebna je, dakle, efikasna saradnja Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom. Na tom planu Evropska unija može pomoći.
