Naša zemlja
0

Miris Njemačke na Balkanu

Piše: Senad Šepić
Njemačka diplomatija je vidno zainteresirana za Balkan, naročito za Bosnu i Hercegovinu, o čemu svjedoče i brojni sastanci bosanskohercegovačkih lidera sa vrhom njemačke politike. Pozadina ovih razgovora je uspostava vlasti, ali i ustavne promjene, kako bi naša država dobila funkcionalne mehanizme, te kako bi mogla funkcionisati i bez OHR-a.

Prošlo je više od tri i po mjeseca od općih izbora u Bosni i Hercegovini, a uspostava vlasti na nivou države liči na sapunicu u kojoj se relativni izborni pobjednici svi od reda trude da budu mladoženja, a svi bježe od uloge da budu mlada. Ovakav nedorastao politički odnos i ponašanje, naravno, otvara prostor drugima da pokušaju ono što mi sami u našoj zemlji ne možemo – da se dogovorimo oko zajedničke budućnosti.

Njemačka diplomatija je vidno zainteresirana za Balkan, naročito za Bosnu i Hercegovinu, o čemu svjedoče i brojni sastanci bosanskohercegovačkih lidera sa vrhom njemačke politike. Pozadina ovih razgovora je uspostava vlasti, ali i ustavne promjene, kako bi naša država dobila funkcionalne mehanizme, te kako bi mogla funkcionisati i bez OHR-a. Najbliži saradnici kancelarke Angele Merkel Christoph Heusgen i Roland Pofalla pripremaju teren za mogući dogovor, a Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović su bili njihovi posljednji gosti u Berlinu. Šta će se ponuditi u tim razgovorima, te kako odlučiti, treba dobro promisliti. Evo zašto.

U aprilu 2006. godine postojala je snažna volje međunarodne zajednice, ali i dobrim dijelom i domaćih političara da se napravi ustavna reforma, da se ojača državna vlada, da se proširi Parlament BiH, da Bosna i Hercegovina dobije više neophodnih ingerencija. Propao je u Parlamentarnoj skupštini BiH zbog nekoliko glasova. Većina građana naše zemlje, a i Amerikaci, danas kažu da je to bila "strašna greška".

Propast "aprilskog paketa" vidno je unazadio državu i taj dokument je zaista predstavljao značajan pomak ka naprijed kada je država u pitanju. Nakon aprilskog paketa, propali su i naredni pokušaji u Prudu i Butmiru, ali kako je vrijeme odmicalo opseg i domet suštinskih reformi su bili sve manji i kraći. Konfučijeva misao "Pobijediti loše navike čovjek može samo danas a ne sutra“, za lidere bh. stranaka je itekako aktuelna i mišljenja sam da što prije krenemo u reforme da će po državu to biti bolje i za sve građane korisnije, te stoga njemačku inicijativu treba shvatiti krajnje ozbiljno i dobronamjerno, a imajući na umu ova prethodna iskustva.

Svaka inicijativa koja poboljšava ustavni okvir i funkcionalnost države je dobrodošla i u Bosni i Hercegovini treba prestati igrati na podmetanja kako bi "komšiji crknula krava“. Reforme su nužnost za sve građane ove zemlje i strah od drugog i drugačijeg će najprije prestati ako pronađemo općeprihvatljivu osnovu za sve narode i građane u našoj zemlji, minimum konsenzusa u kojem neće biti pobjednika, niti pobjeđenih. Njemačka želi stabilan i miran Balkan, a miris njenog prisustva na našem prostoru svakako može biti od pomoći.