Piše: Asim Bešlija
Bilo je to prekjuče. Na press konferenciji nakona sastanka Roberta Coopera, direktora Generalnog sekretarijata Vijeća Evropske unije za vanjsko-političke i vojne poslove sa trojicom neprikosnovenih 'lidera' ove nesretne zemlje.
Kolega novinar Senad Pećanin postavio pitanje, citirajući neku Dodikovu standardnu 'izvalu', a Dodik kojem jezik radi brže od pameti, poručio pred svojim kolegama političarima, na desetinama novinara i kamermana, te gospodom iz Brisela, da se on, Pećanin, treba okupati. Ko biva, bolje mu je da se opere jer je prljav nego da postavlja takva pitanje i citira nešto što je samozaljubljeni premijer uistinu rekao. A, premijer je navodno u toj svojoj izjavi govorio o nečijem tuđem 'sranju', da izvinite na prevelikoj direktnosti.
Uglavnom, premijera Dodika nije bilo stid da se na taj prostački način obrati jednom novinaru, posebno zbog činjenice da je u svome društvu imao najviše predstavnike Evropske unije, one u kojoj on za svoju prćiju otvara neka predstavništva u koja niko ne dolazi. Elem, on je rekao što je rekao, a da se od prisutnih političara niko nije ni počešao, a da kolege novinare niti ne spominjemo. Dodik je tako izgustirao svoje umne akrobacije i svima redom opalio šamarčinu da se niko nije našao održati mu lekciju, postidjeti ga pred svima i na kraju ovakav skandal i nazvati pravim imenom.
I ne bi ni ove priče bilo da je po kuloarima nije ispričala bivša kolegica Senada Pećanina, smatrajući alarmantnim da su se jedva dva medija dosjetila izvjestiti o ovoj interesantnoj crtici.
Umjesto toga, svi su šutjeli kao da se ništa, ama baš ništa nije dogodilo i kao da je Dodik predložio do sada neviđene promjene Ustava svoje domovine Bosne i Hercegovine. Pa, može šta hoće. Međutim, nije. Nego je još jednom proporcionalno svojoj masi, pokazao kako je skučen prostor u njegovim moždanim ćelijama i kako u njegovom tamnovilajetskom svijetu ne postoji riječ 'pristojnost'.
Novinari, posebno oni kojo iole razmišljaju, a kojih na ruke možeš nabrojati u njegovom manjem entitetu, posebna su mu meza. Šta više, sarajevski mediji krivac su mu za krizu u BiH koja se rasteže već godinama. Pa, mu je i napad na kolegu Pećanina, poput napada na mnoge druge kolege, bio ko' da pucneš prstima.
A, tokom pojave tih tamnih oblaka koji mu vise iznad glave, prije nego iscijedi prostoproširenu psovku, otprilike se odvija ovo.
Prvo mu se navuče onaj prepoznatljivi 'mrzim sve osim RS' izraz lica, samo što mu dim ne izlazi na uši, a onda, dok ne trepneš, odvali nešto iz svoga arsenala prostakluka, ljut, nervozan, pogođen, povrijeđen, jer da može svojim bi mesnatim šakama zdrobio dotičnu personu koja ga gađa tamo gdje je najtanji. U njegov osiromašeni vokabular koji ni Vuk Karadžić nije uspio skupiti u svoju zbirku 'Crven ban'.
Vidi se da mu je krivo ali da ne može iz svoje kože jer baš poput neke dobre domaćinske muzare, ostavlja tragove za sobom. Pa, nešto maše rukama, pomalo priprijeti, odbije novinara, i ode sa svojom svitom premijerskim poslom. I kao, priča je tu završena. Iako dobro zna da svaka njegova umotvorina biva zapisana i arhivirana. Ali Dodikov kabadahijski provincijalizam nije ništa novo jer so ko vampir krvlju, hrani plodnim nacionalizmom. Problem je ona stalna šutnja novinarskog ceha, pristajanja da u svakoj prilici budeš pogažen i omalovažen, da ti se da do znanja da si jedna mala mrvica koju će na ovaj ili na onaj način pomesti. Problem je što nema ujedinjenog novinarskog odgovora na ove i slične napade, i što se novinarska udruženja bave papirologijom koju svaki siledžija može poderati pred našim očima.
E, dok novinari svojim kolegama novinarima ne budu podrška, Dodik i slična pretpolitička nedonoščad moći će raditi šta im je volja a za savjetnike imati ljude poput Rajka Vasića, koji su svoj zanat oštrili podstičući etničke čistaće da što bolje rade.
Možda, s obzirom da su današnje političke elite, djeca programirana u komunizmu, treba uvesti verbalni delikt pa ga usavršiti na likovima poput Dodika a onda i na svima onima kojima novinarske slobode paraju dušu i nanose duševnu bol koja navodno teško može platiti parama.
Dodik dotle ostaje jedna tragikomična figura bosanskohercegovačke realnosti dobra za podizanje tiraža i čitanosti, tema na kojoj se prebijaju isprazne politike zamazivanja očiju pred mnogo važnijim i krupnijim pitanjima kakva su prazni novčanici i sve prazniji frižideri, radnici bez posla, pedofilija, nasilje, itd.
Dodik će biti i proći. Iza će njega ostati povelika gomila besmislica. Kao iza dobre domaćinske krave. A, šta će biti s novinarima? Pa, očito ništa. Dok im ban ne pocrveni.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
