Milomir Stojnić protestuje u Sarajevu: Bio sam žrtva ratnog zločina, a ne daju mi da tužim RS
Milomira smo danas sreli ispred sjedišta Ustavnog suda BiH u Sarajevu gdje protestuje držeći transparent na kojem piše "Ustavni sud BiH krši Ustav BiH štiteći Mladića i Karadžića".
"U BiH živim od 1986. godine. Za vrijeme rata sam kao osoba bez državljanstva uhapšen u Republici Srpskoj i gurnut u rat, što je nedopustivo po međunarodnom pravu. Pokušao sam se osloboditi nametnute mi vojne obaveze, ali su svi moji pokušaji nailazili na negativne odgovore, jer su mi za oslobađanje od vojne obaveze tražili potvrdu o državljanstvu koju nisam imao. Tražio sam potvrdu o državljanstvu, ali je nisam mogao dobiti po pravnoj prirodi. Nakon rata sam proglašen strancem i kao osoba bez državljanstva nisam mogao nigdje otići, ostao sam u BiH", ispričao nam je Stojnić.
Dodao je i da se u ratu oženio i kasnije dobio troje djece. Pokušao je regulisati svoj status kako bi porodici osigurao egzistenciju, ali je svaki njegov pokušaj nailazio na nerazumijevanje i podsmijeh.
"Molio sam nadležne u RS-u da mi riješe status, ali se to dosad nije desilo. Pokušavao sam na sve načine, predavao zahtjeve 2001. godine Ministarstvu za lokalnu samoupravu RS, u telefonskom razgovoru su mi tražili mito - iznos od blizu 12 mjesečnih plata moje supruge. Nisam imao novca, izašao sam 'go' iz rata", priznaje Milomir.
Tada je krenuo u dugogodišnju sudsku borbu koja do danas nije urodila plodom. Kaže da sudovi nisu željeli prihvatiti tužbu u kojoj je navodio Republiku Srpsku kao tuženu stranu.
"Prvo su odbijali primiti tužbu na sudovima, navodno ne mogu tužiti RS, ali sam i ja bio uporan. Ustavnom sudu sam se 2006. godine žalio jer mi sudovi ne žele omogućiti pravo na pravično suđenje. Proglasili su se nenadležnima, ali sam od ombudsmana za ljudska prava dobio rješenje da na to imam pravo i da sve svoje dokumente proslijedim Tužilaštvu BiH, ali su oni prebacili slučaj na Tužilaštvo RS, da bi oni tamo odbacili slučaj jer kažu da nema krivične odgovornosti", priča naš sagovornik.
Zatim je podigao privatnu tužbu, parnični postupak.
"Čekao sam tri godine na početak postupka da bi mi onda došao zahtjev tužene strane, predstavnika javnog pravobranilaštva RS da im nije jasno šta ja tražim i tražili su mi 2.400 KM. Nisam se prepao, na prvom ročištu su mi tražili da ispravim tužbu. Sud je išao na to da ja ne mogu tužiti Republiku Srpsku. U međuvremenu sam dopunio tužbu", dodao je.
Sudove u RS-u optužuje da su postupali pristrasno.
"Sudija me prekidao i osporavao neke stvari, odbili su raspravu. Na glavnom ročištu je samo iznesena moja tužba, ništa više. Kad je došla presuda sudija je odbacio moju tužbu zbog zastare od 10 godina, ali ja ću njima dokazati da nije došlo do zastare. Uložio sam žalbu, ona je odbijena, sud je opet bio pristrasan. Podnio sam Vrhovnom sudu da krše ustav i evropske konvencije, ali su mi i oni odbili zahtjev za reviziju. Onda sam ja to sve sakupio i predao apelaciju na Ustavni sud BiH. Nakon 18 mjeseci dobio sam presudu da u slučaju dužine postupka nije došlo do kršenja evropske konvencije. Sve ostalo su prešutjeli. Znači, prihvatili su presudu Vrhovnog suda RS kojom meni kao žrtvi ratnog zločina osporavaju pravo na pravično suđenje", kategoričan je Milomir. On ponavlja da je hapšenje osobe bez državljanstva ratni zločin i kršenje međunarodnih prava od kojih i 4. ženevske konvencije.
Iako je u međuvremenu, 2014. godine, stekao državljanstvo, od svoje pravne borbe ne odustaje.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
