Vijeće je takođe uzelo u obzir tvrdnju Tužilaštva da bi se u slučaju dva odvojena suđenja rizikovalo da se poveća trauma za svjedoke, koji bi morali svjedočiti dva puta. Vijeće za prosljeđivanje je prvobitno 5. aprila 2007. donijelo odluku o prosljeđivanju predmeta protiv Milana Lukića i Sredoja Lukića Bosni i Hercegovini.
Međutim, Milan Lukić se žalio na odluku i Žalbeno vijeće Međunarodnog suda je prošle sedmice prihvatilo njegovu žalbu na osnovu toga što težina zločina, koji se Lukiću stavljaju na teret, u kombinaciji s nivoom njegove odgovornosti zahtijeva da mu se sudi pred Međunarodnim sudom.
Žalbeno vijeće je uzelo u obzir da je Savjet bezbjednosti predvidio da Međunarodni sud sudi barem nekim vođama paravojnih formacija, a na osnovu navoda iz optužnice, Milan Lukić bi vjerovatno bio najznačajniji vođa jedne paravojne formacije kojem se do sada sudilo pred Međunarodnim sudom.
Prebacivanje Sredoja Lukića u Bosnu i Hercegovinu bilo je odgođeno do donošenja odluke po žalbi Milana Lukića.
U svojoj odluci od 11. jula Žalbeno vijeće je zaključilo da, u svjetlu činjenice da će se Milanu Lukiću suditi pred MKSJ, Pretresno vijeće može preispitati svoju odluku u vezi sa Sredojem Lukićem. Vijeće za prosljeđivanje je danas donijelo odluku kojom je poništena odluka o prosljeđivanju predmeta protiv Sredoja Lukića nakon što su se njegov branilac, optužba i Vlada Bosne i Hercegovine složili da se suđenje u oba predmeta treba voditi zajedno.
Prema navodima optužnice, Milan Lukić je bio vođa lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu pod nazivom "Beli orlovi" ili “Osvetnici”, koja je sarađivala sa lokalnom policijom i vojnim jedinicama zavodeći vladavinu terora nad lokalnim muslimanskim stanovništvom tokom sukoba 1992.-1995. Sredoje Lukić, rođak Milana Lukića, bio je pripadnik te jedinice. Milan i Sredoje Lukić se terete za višestruke zločine, uključujući ubistvo oko 70 žena, djece i starijih muškaraca, bosanskih Muslimana, u jednoj kući u Pionirskoj ulici u Višegradu, zbog toga što su zabarikadirali žrtve u jednoj prostoriji kuće, zapalili kuću i pucali iz automatskog oružja na one koji su pokušavali da pobjegnu kroz prozore, te su tako neke od njih usmrtili, a ostale ranili. Osim toga, terete se za ubistvo oko 70 žena, djece i starijih ljudi bosanskih Muslimana u kući u selu Bikavac, blizu Višegrada, zbog toga što su prisilili žrtve da uđu u kuću, nakon čega su zabarikadirali sve izlaze iz kuće, a u kuću ubacili nekoliko eksplozivnih naprava.
Milan i Sredoje Lukić se takođe terete za premlaćivanje muškaraca bosanskih Muslimana koji su bili zatočeni u zatočeničkom logoru u kasarni u Uzamnici u Višegradu. Milan Lukić se zasebno tereti po još nekoliko tačaka optužnice za ubistvo. Navodi se da je u više navrata vodio grupe muškaraca bosanskih Muslimana na obalu rijeke Drine, u blizini Višegrada, gdje ih je usmrtio. On se takođe tereti za brutalno ubistvo jedne bosanske Muslimanke u naselju Potok u Višegradu.
Milan i Sredoje Lukić su prvobitno bili optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. Njemu je suđeno pred MKSJ-om i 25. februara 2004. pravosnažnom presudom je osuđen na 15 godina zatvora.
MKSJ je do sada proslijedio ukupno osam predmeta protiv 13 osoba sudovima u bivšoj Jugoslaviji, pretežno Bosni i Hercegovini. Pred Vijećem za prosljeđivanje ne razmatraju se novi zahtjevi za prosljeđivanje predmeta.
