{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Mijović o angažmanu u SDP-u: Nema više ni Lagumdžije ni Komšića, stranka je prodisala

18.7.2018. u 20:44
424
111
Mijović o angažmanu u SDP-u: Nema više ni Lagumdžije ni Komšića, stranka je prodisala
424
Mijović o angažmanu u SDP-u: Nema više ni Lagumdžije ni Komšića, stranka je prodisala
Vlastimir Mijović (Foto: Klix.ba)
Vlastimir Mijović je kandidat Socijaldemokratske partije BiH na predstojećim Općim izborima, a u razgovoru za Klix.ba govori o motivima za svoj politički angažman, moralnom padu SDP-a i njegovom samokritičkom renoviranju i prestrojavanju, izazovima zbog suprotnosti stranačkog i žurnalističkog djelovanja i drugim temama.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Gospodine Mijoviću, kandidat ste na predstojećim Općim izborima nakon višedecenijske novinarske karijere. Zbog čega ste donijeli takvu odluku?

Uvijek sam, baveći se novinarstvom, gajio uvjerenje da su mediji bitan i samosvojan činilac društvenih pa tako i političkih kretanja, koji može da djeluje i na javnost i na glavne aktere tih kretanja. Vremenom sam, međutim, uvidio da žurnalizam sve više postaje privjesak i sluga politike, pretvaranjem većine medija u ovisnike o pojedinim poslovno-političkim klanovima.

Neću da budem ni sluga ni privjesak. Stoga i mijenjam pravac svog javnog djelovanja, prebacivanjem na kolosijek politike. Ne da bih, naravno, sad došao u poziciju da ja manipulišem medijima i novinarima, nego da, uz ostalo, pokušam u politici afirmisati princip slobode štampe, odnosno slobode medija. Takvo novinarstvo - objektivno, nezavisno, kritičko - jedan je od stubova zrelog građanskog društva, kakvom treba da težimo i kakvo jednog dana, volio bih što prije, treba i mi da postanemo.

Pri tome ne želim da igram dvostruku igru, da se bavim novinarstvom, a da ispod stola radim za neku političku stranku. To je protivno mojim životnim načelima. Potpuno ću se posvetiti političkom radu, premda ću i dalje pisati. No, više ne kao slobodni, nezavisni novinar. U tom novom pisanju promicat ću svoje političke ideje i ideje stranke kroz koju ću djelovati. Trenutno pišem knjigu i scenarij za igrani film.

Veliki broj bh. novinara je tokom proteklih godina pristupio politici. Vi ste obrazložili da to radite, uz ostalo, i zato što pisana riječ nema više političkog utjecaja. Smatrate li, na osnovu dosadašnjih "transfera", da novinari mogu ostvariti svoj puni potencijal u politici?

Novinari koji godinama ili decenijama prvenstveno prate politička zbivanja uvijek su na korak do promjene profesije. Pojedinci taj korak u nekom trenutku i preduzmu pa se čak i vinu u stranačke ili parlamentarne strukture.

Ništa čudno. Novinari su uglavnom dobro obrazovani, rječiti, preduzimljivi ljudi, mislim da su u prednosti nad većinom profesija kad požele da se politički angažuju. Stoga ih stranke rado primaju.

No, prema mom mišljenju, nijedan novinar nije se u novije vrijeme posebno istakao u politici. Na prste jedne ruke možemo, općenito, pobrojati političare koji su kod nas zavrijedili ugled i poštovanje javnosti. I žurnalisti su se utopili u tu otužnu sliku. Učinit ću sve da ne doživim takvu sudbinu.

Zašto je odluka pala baš na SDP?

Ja sam ljevičar po uvjerenju, možda čak i ekstremni. Stoga mi je, na našoj političkoj sceni, jedina bliska Socijaldemokratska partija - njen program i načela. No, ne i dosadašnja praksa. SDP BiH u praksi slijedi nedopustivo malo svojih ljevičarskih principa, utapajući se u sivilo i nespretno vrludanje u pokušaju da se dopadne glasačima.

Upravo to je za mene izazov, da to zrno ljevičarenja u SDP-u naraste u grudvu, pa i lavinu, da se stranka okrene otvorenoj i bespoštednoj borbi za socijalnu pravdu, za humano i tolerantno društvo, za čovječniji kapitalizam, ako nam je on već sudbina. SDP se mora potpuno okrenuti svojoj prirodnoj bazi: srednjoj klasi i, prvenstveno, najamnim radnicima, bez obzira na to da li je njihov poslodavac država (kroz javna preduzeća) ili privatni preduzetnik, kapitalista.

Danas je u BiH najamni radnik višestruko izrabljen i nezaštićen, premda i vlasnici biznisa i kompanija zaslužuju puno bolji odnos vlasti prema njima. Ovdje je glavni eksploatator upravo država, odnosno vlast. Ona gleda samo svoje uske interese, pri tome odsijecajući krila i ekonomskom poletu i boljem položaju najamnih radnika.

Ako svojim angažmanom u SDP-u ne doprinesem da ona stvarno krene stazom ljevičarenja, onda ću i vrijeme provedeno u bavljenju politikom smatrati izgubljenim i uludo potrošenim.

Moram dodati još nešto: ja nisam postao nikakav funkcioner niti uposlenik Socijaldemokratske partije. Djelovat ću kao aktivista, volonter. Da od politike živim može se desiti jedino u slučaju da na oktobarskim izborima dobijem povjerenje glasača i postanem zastupnik. SDP me postavio na treće mjesto na svojoj listi za Federalni parlament, koje nimalo ne garantuje da ću biti izabran. No, borba je ono što volim - učinit ću sve da svojim idejama privučem glasače i sebi i stranci.

SDP-u spočitavaju, mahom kolege novinari, da se nisu distancirali od onog užeg rukovodstva zbog kojeg su platili visoku cijenu na izborima 2014. godine. Kako vi na to gledate?

SDP je bio jedna od "omiljenih" tema u mojim analizama i komentarima. Bespoštedno sam kritikovao loš rad te partije, pogotovo kad je bila na vlasti. Mnogo se u SDP-u tada nakotilo karijerizma i korupcije. Stranka se propisno obrukala i zasluženo doživjela izbornu kaznu. U takvu stranku nikad ne bih stupio.

No, prateći njeno djelovanje i poznavajući niz važnih ljudi u njoj, vidio sam da se nakon 2014. godine stvari mijenjaju, polako, ali sigurno. Danas tu više nema Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića. Istisnuta su dva glavna krivca za veliki moralni pad SDP-a. Stranka je prodisala, nema više njenog umišljenog Napoleona koji je žario i palio 16 godina.

SDP još ide kroz proces vlastitog čišćenja, kao osnovnog preduslova da ponovo zaradi povjerenje javnosti, odnosno glasača. Pri tome su samo izraz zluradosti primjedbe da se SDP nije dovoljno distancirao od nekadašnjeg predsjednika.

Prava istina je drugačija. Uostalom, prije petnaestak dana je to javno potvrdio sam Lagumdžija svojim pismom rukovodstvu SDP-a, u kojem ga ukorava i iznosi niz svojih primjedbi. Razlog takvog njegovog gesta jako je vidljiv: učinio je to jer na sadašnje tokove u SDP-u nema apsolutno nikakvog utjecaja. To je nepobitni dokaz za konačan razlaz Lagumdžije i stranke kojoj je nanio puno zla.

Uostalom, da su tu Lagumdžija i Komšić te još neki ljudi koji su u međuvremenu istisnuti iz SDP-a, ja im se ne bih primicao ni na kilometar, a kamoli da s njima duvam u istu političku trubu. Tu sam da zastupamo ideje, a ne da se bogatimo i privatiziramo jednu veliku stranku, kako su činili Lagumdžija-Komšić i njihov klan koji je godinama terorisao svaku naprednu osobu i misao u toj stranci.

Stupam, dakle, u stranku koja se samokritički renovira i prestrojava. O tome svjedoči i činjenica da su me objeručke prihvatili. Pa ko može u svoje redove primiti jednog od svojih najvećih kritičara, kakav sam ja bio prema SDP-u, nego neko ko je spoznao svoje mane, greške i zastranjenja, neko ko želi da to popravi i da krene u veliku političku i stranačku renesansu?

U višedecenijskoj novinarskoj karijeri ste težili nepristrasnosti, što je u politici, ukoliko niste nezavisni kandidat, vrlo teško. Kako doživljavate tu naglu promjenu?

Promjena je zaista osjetna. Zakonitosti stranačkog i žurnalističkog djelovanja su posve suprotne pa će to od mene, iako imam veliko životno iskustvo, tražiti da preduzmem ozbiljan napor u vlastitom profiliranju, da u politici budem jednako uvjerljiv i ozbiljan kakav sam bio u novinarstvu.

No, osnovno ostaje: borba za istinu, za napredak, za opšte i ljudsko dobro. U politici je puno laži, obmana i manipulacija, to je postalo pravilo. Moj princip je drugačiji: mislim da će ljudi cijeniti upravo otvorenost, beskompromisnost, poštenje i političku analitičnost. Ni u jednom trenutku neću štititi eventualne greške i zastranjenja u radu moje stranke i njenih vodećih ljudi, a pogotovo ne onih osoba i stranaka koje danas komanduju ovom nesretnom, poniženom i osiromašenom zemljom.

Kako gledate na trenutnu političku situaciju?

Najesen će se navršiti četiri godine totalnog nerada vlasti i novog, dugog perioda daljnjeg propadanja ove države i društva. Prema svim važnijim mjerilima smo čvrsto na evropskom dnu, a da pritom nema ni povjetarca, a kamoli silnog vjetra koji nam je potreban da se izdignemo iz crne rupe u koju nas je gurala svaka poratna garnitura vlasti.

Danas ovdje caruju politički nerad, korupcija, kriminal, nezaposlenost, nemoral, duhovno beznađe... Revolt građana je ogroman i pitanje je trenutka kad se taj bijes može, poput bujice, izliti na ulicu i na one koji danas vladaju. Stoga vjerujem da će razočarani i potišteni građani smoći snage da pokrenu promjene tako što će dosadašnjim vladarima uskratiti povjerenje i dizgine prepustiti novoj političkoj garnituri.

Sadašnji korumpirani i bešćutni vladari moraju biti kažnjeni. Novim se pritom odmah treba dati na znanje da će proći još gore ukoliko izigraju novo povjerenje građana, odnosno glasača, koje bi trebali dobiti na oktobarskim izborima.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: