Kraj tišine
2k

Melisi Rahman iz Goražda u trudnoći se vratio izgubljeni sluh

Piše: E. A.
Za porodicu Rahman iz Goražda, Melisu i Adisa, ovo je poseban ramazan. Dobili su još jednog sina Ahmeda. Najviše mu se raduje brat Kenan, dječak koji je majci Melisi "vratio sluh". Neobična i dirljiva priča iz Goražda završila je sretno, ili tek počinje.

Melisa, medicinska sestra u Kantonalnoj bolnici u Goraždu, prije nekoliko godina potpuno je izgubila sluh nakon terapije koju je imala zbog upale žučne kese. Šok koji je doživjela nije je pokolebao, ali je život dobio potpuno drugi smisao.

"Lijek koji sam primala uništio je moj sluh, ali nisam imala izbora, morala sam živjeti s tim", priča Melisa.

Nije očekivala nikakvo čudo, a operacija koju je imala tek je ublažila njeno saznanje da je potpuno gluha.

"Nisam željela biti tužna i depresivna. Porodica i prijatelji su mi davali snagu, mogla sam komunicirati jedino ako mi neko nešto napiše na papir pa sam zato naučila čitati s usana. Presudna je bila i jedna medicinska sestra u Sarajevu koja me jednog dana sasvim spontano uhvatila rukama za lice i rekla mi: 'Uvijek zapamti da si posebna, dragi Bog te neće nikada opteretiti nečim što ne možeš izdržati'. U periodu gluhoće sam se okrenula vjeri i pokrila se, što je bio još jedan šok za moje roditelje", ispričala je Melisa.

Novi šok za sve bila je i njena udaja jer je svog supruga Adisa upoznala preko društvenih mreža. Za svega 15 dana su se vjenčali.

"Nikada nisam požalila zbog te odluke", kaže Melisa.

Iako je i dalje nosila aparatić za sluh, bila je veoma sretna.

Kada su saznali da će postati roditelji, Melisa i Adis su bili presretni, ali je ona, priča, mnogo brinula hoće li moći biti dobra majka svom djetetu.

Uloga majke

"Plašila sam se kako ću se buditi noću ako dijete plače. Nikad nisam rekla: 'Bože dragi, vrati mi sluh', ali sam se molila ako postoji taj majčinski instinkt o kojem žene govore, da kod mene bude dvostruko jači, da mogu osjetiti kad nešto nije uredu, da mogu pomoći svojoj bebi. U šestom mjesecu smo saznali da će biti sin i odlučili da će se zvati Kenan, kao sin moje tetke koji mi je pomogao da se nikada ne osjetim drugačije zato što ne čujem", priča Melisa.

Jednog jutra, iznenada, kako je i nestao, Melisi se vratio sluh. Novi šok.

"Čula sam zvukove izvana. Radnici su pravili ogradu komšiji i pomislila sam da zatvorim prozor, jer su me nervirali. Moj aparatić je bio na stolu. Okrenula sam se i spoznala da čujem zvukove s TV-a. Čula sam sve, a nisam smjela rukom dohvatiti taj dio glave gdje stavljam kohlear. Bila sam tako sretna", sjeća se Melisa.

Njena doktorica Zehra na klinici u Sarajevu joj je pojasnila da postoje slučajevi kada trudnoća bude uzrok da se majčini organi koji su oboljeli oporave.

"Nisam znala da postoji takva šansa, plašila sam se da će to biti samo trenutak, ali ja ponovo čujem, iako je prošlo toliko vremena", kaže Melisa.

Čvrsto vjeruje da je to nagrada za nju jer je prihvatila iskušenje i naučila da bude zahvalna, kao i zbog činjenice da Kenan koji ima tri godine ide u džamiju s ocem, obavlja namaz i budi se na sabah.

Zajednički iftari

"Ramazan je u našoj kući kako smo ja i Adis u braku. Moja mama je druge vjere, a ona nam sprema iftare. I oni članovi porodice koji ne poste okupljaju se da iftarimo, tako da smo sretni. Kad sam bila gluha moja mama me je budila na sabah jer ne bih mogla čuti alarm. Ona bi došla i rekla mi 'Eno, hodža te zove'. Bitno je imati ljude koji vam daju snagu, jer čovjek sam ne može ništa", kaže Melisa.

Dodaje da je tu podršku uvijek imala od porodice, ali i kolegica na poslu koje nikad nisu dozvolile da se osjeća drugačije.

"Danas imam drugačije poglede na život i situacije koje nam se dese. I sve druge žene mogu u sebi naći tu snagu, i u lošem i u dobrom da nađemo pouku, jer od svega ima goreg, a i od moje priče ima mnogo težih, ali i mnogo ljepših priča", zaključuje Melisa.