BiH
52

Medicinski potpomognuta oplodnja: Različita religijska tumačenja u BiH

FENA
Medicinski potpomognuta oplodnja je sve češći način da se dobije dijete, ostvari roditeljstvo i potomstvo. Međutim, u religijskim krugovima mišljenja o vještačkoj oplodnji su podijeljena do apsolutnog protivljenja rađanju na taj način. Predstavnici Islamskog, katoličkog i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u razgovoru za Agenciju FENA objašnjavaju teološke stavove o vještačkoj oplodnji.

"Muslimanski teolozi i religiozni pravnici u Bosni i Hercegovini dopuštaju medicinski potpomognutu oplodnju samo između bračnih supružnika, ali nije dopušten bilo koji oblik surogat majčinstva, odnosno uključivanje treće osobe u ovaj proces", kazao je mr. sci. Orhan Jašić, asistent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Smatra da su muslimanski teolozi iz BiH, uglavnom, pokazali veoma liberalan i otvoren stav prema navedenom problemu, pokušavši uskladiti vjerska načela s osnovnim znanstvenim medicinskim tendencijama, koje se odnose na izvantjelesnu oplodnju.

Podsjetio je da se želja za roditeljstvom spominje i u Kur'anu u slučaju Božijeg poslanika Zekerijja a.s. kojem se "Bog smilovao i darovao mu potomstvo u njegovoj dubokoj starosti".

"S moralnog aspekta je vrlo važno da su supružnici i dijete zdravstveno zaštićeni. O posljedicama će se tek moći govoriti nakon što se u svijetu rodi treća i četvrta generacija ljudi, odnosno čiji su preci začeti ovom vrstom oplodnje. Sve dok ne postoje takvi dokazi medicinski potpomognuta oplodnja se ne može zabraniti, ali s moralnog gledišta roditelji moraju biti upoznati o rizicima i upozoreni na moguće posljedice", rekao je u razgovoru za Agenciju FENA Orhan Jašić.

Docentica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Zorica Maros kazala je da se Katolička crkva neumoljivo protivi svim onim oblicima medicinski potpomognute oplodnje koji narušavaju dostojanstvo ljudskog bića, a to dostojanstvo Crkva priznaje od začeća pa do prirodne smrti, neovisno dakle o "kvaliteti" čovjeka.

"Crkva naučava da je svaki ljudski život svet i da mu to dostojanstvo svetosti pripada po naravi, po tomu što je član ljudskog roda, ne dakle po nekoj izvana pridodanoj vrijednosti", kazala je Maros.

Ona objašnjava da nema nikakvog biološkog utemeljenja, antropološkog i filozofskog argumenta koji bi uspio napraviti razliku između nerođenog i rođena djeteta, a život koji počinje u samom trenutku oplodnje, nije ni očev ni majčin, nego život novog ljudskog bića.

"Znači Crkva zastupa da to nije samo teški grijeh, jer svi oblici medicinski potpomognute oplodnje na razne načine predstavljaju grubo narušavanje Božjeg plana o stvaranju novih ljudi, nego je i zločin, da se poslužim tom grubom riječju", rekla je Maros.

Među teže razloge protivljenja Crkve spadaju eksperimentiranje, zamrzavanje i usmrćivanje ljudskih embrija tokom postupka, trgovina embrijima te njihovo korištenje u kozmetičke svrhe.

"U oplodnji in vitro proizvodi se obilje embrija s kojima se onda ne zna što bi. Osim toga umjetna oplodnja uspostavlja vlast tehnike nad početkom ljudskog života, umjesto da do začeća dolazi spolnim putem u braku. Ako bračni par smatra svoj brak nepotpunim bez djeteta, ako svu svoju energiju uloži u ostvarenje tog razumski opravdanog cilja, pitanje je koliko će im energije ostati za njih dvoje ako ipak ne dobiju dijete i koliko će energije ostati za dijete, ako ga dobiju", pojašnjava Maros.

Ističe da Crkva podržava i potiče tehnološki napredak koji će pomoći ljudima da liječe svoju neplodnost, ukoliko se ta tehnologija ne protivi svetosti života i dostojanstvu bračnog čina.

"Može li human cilj opravdati nehumana sredstva? Pored toga što je nehumana umjetna oplodnja je skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje i majke i djeteta", naglasila je Maros u razgovoru za Agenciju FENA.

O medicinski potpomognutoj oplodnji iz perspektive pravoslavlja dr. Zdravko Peno, profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Foči, kaže da "ako rođenje promatramo samo iz biološke perspektive i vidimo ga kao kriterij našeg života, onda će svakako vještačka oplodnja biti problematična“.

Na pitanje šta je vještačka oplodnja u tom kontekstu on kaže da nije protivprirodna nego da je "samo nadomještanje tamo gdje ne postoji druga mogućnost da dođe do začeća“.

Govoreći o samoj opravdanosti vještačke oplodnje dr. Peno ukazuje na uvjete u kojima je ona moguća te na važnost zaštite od zloupotrebe embriona.

"Kako se ne ogriješiti o embrion, jer je embrion za nas hrišćane od prvog dana živo biće", osnovno je pitanje koje dr. Peno naglašava te navodi kao mogućnost zaštite od zloupotrebe njegovo zamrzavanje s tim da se upotrijebi u periodu od jedne do dvije godine.

"Ispravno je da se ti embrioni upotrijebe i da ni u kom pogledu ne budu zloupotrijebljeni za bilo kakve eksperimente", kazao je dr. Peno.

Naglašava da ni u procesu vještačke oplodnje bez Božije volje neće doći do oplodnje.

Najčešća medicinski potpomognuta oplodnja je in vitro fertilizacija (IVF). Inače, prva osoba začeta in vitro fertilizacijom je Louise Brown, koja je rođena 1978. godine.

Izuzetno zaslužni znanstvenici za njeno začeće i rađanje su Robert Edwards i Patric Steptoe.

IVF je tehnika medicinski potpomognute oplodnje u kojoj se nakon hormonske stimulacije jajnika, zrele stanice aspiriraju i u "Petrijevoj šolji" sjedinjuju sa spermom.

Nakon tri dana embrij je spreman za transfer u maternicu. Šansa za trudnoću progresivno raste ukoliko se prenese više od jednog embrija, ali isto tako raste i šansa da trudnoća bude višestruka.