INTERVJU / Meddžida Kreso: Sud BiH ima trasiranu budućnost, bila ja na njegovom čelu ili ne

Sud BiH je već neko vrijeme redovna tema Narodne skupštine RS-a, ali i članova Vlade tog entiteta, kao i predsjednika. Tražena je ponovo vaša smjena, a takav zahtjev ste nazvali "pucnjem u prazno". Da li bi se zapravo išta promijenilo ukoliko bi umjesto Meddžide Kreso neko drugi bio na čelu Suda?

Mi smo državna institucija, naš rad je podložan i analizi i kritici i mislim da s te strane nema nikakvih problema. Međutim, ne može se izlaziti iz zakonskih okvira. Zaključci entitetskih institucija nemaju pravnu snagu za državne institucije. Dakle, možete vi zaključivati što god hoćete, ali ne možete djelovati mimo zakona. No, nemojte ni pomisliti da je to nešto što predstavnici Narodne skupštine RS ne znaju. Oni dobro znaju da nemaju mandat za smjenu predsjednice Suda BiH – jer da imaju to bi davno uradili. Ovo je bio samo još jedan u nizu pokušaja diskreditacije i Suda BiH i mene kao predsjednice. O manipulaciji građanima da i ne govorim. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja mogu samo reći da svi oni koji misle da se na odluke sudskih vijeća utječe putem predsjednika Suda imaju pravo vjerovati da bi se mojim odlaskom nešto promijenilo. No, moram ih razočarati tvrdnjom da se u Sudu BiH, bez obzira na to koliko to njima nestvarno izgledalo, poštuje načelo nezavisnosti sudija – oni samostalno donose odluke, u njihov se rad niko ne smije miješati, pa ni predsjednik Suda. I jednog dana kada na moje mjesto dođe neko drugi, sudska vijeća će i dalje samostalno donositi odluke, a Sud BiH ima trasiranu budućnost bez obzira na to ko će biti na njegovom čelu.

Da li i koliko ti stalni pritisci imaju utjecaja na rad Suda BiH? Ako imaju, u čemu se to ogleda?

Kada bi pritisci usmjereni ka Sudu BiH imali utjecaj na naš rad, ova institucija bi davno zatvorila vrata. Jer mi nismo izloženi sporadičnim, nego kontinuiranim pritiscima. U godinama koje su iza nas učili smo i dobro naučili kako se nositi sa ovakvim problemima i stvorili smo svojevrstan odbrambeni mehanizam koji nam pomaže da ostanemo van dometa političkih i medijskih pritisaka. Drugo je pitanje da li je ugodno raditi u jednoj takvoj atmosferi. Naravno da nije, ali, nažalost, mi za drugo ne znamo.

Često Vas sa različitih strana pozivaju da podnosite “raporte” o svom i radu Suda BiH. Tu su zakonodavna i izvršna vlast RS-a, VTSV... Da pojasnimo, kome Vi zapravo možete i trebate podnositi izvještaje o svom radu?

Jedina institucija kojoj smo dužni podnositi izvještaj o radu je Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH i mi to redovno činimo. Zakonodavnoj i izvršnoj vlasti nismo dužni podnositi izvještaj, a to ne čini nijedan sud u državi.

Kako komentirate to što se Ministarstvo pravde BiH ne oglašava povodom posljednjih napada na Sud BiH, koji je jedini sud pod njihovom ingerencijom?

Pored Ministarstva pravde BiH ja bih dodala i VSTV. Njihova obaveza bila je ustati u odbranu pravosudnih institucija na državnom nivou i zaštititi kredibilitet i nezavisnost Suda i Tužilaštva BiH. Oni vrlo dobro razumiju da su optužbe na račun sudija Suda BiH i njihovih odluka potpuno neosnovane i pravno neutemeljene. Njima je jasno da je Sud BiH radio u skladu sa zakonom i da su optužbe o "teškim kršenjima zakona“ plasirane isključivo radi rušenja kredibiliteta ovih institucija. Zašto se nisu oglasili pitajte njih – odgovor nas sve veoma zanima. U jeku ove posljednje "hajke" na Sud i mene osobno, obraćala sam se pismeno Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i tražila zaštitu profesionalnog i ličnog integriteta u smislu člana 17. Zakona o VSTV-u BiH, dostavljajući im kao dokaz izjave političara i drugih zvaničnika iz RS-a, ali sam dobila ekspresan odgovor da izjave, na koje sam se pozvala u zahtjevu, nisu po karakteru takve da ugrožavaju prava utvrđena zakonom i moju nezavisnost...

Kakav je uopće Vaš odnos sa ministrom i Ministarstvom sada?

Na nivou službene korespondencije.

Traži se zabrana prijema novih službenika i sudija u državni sud. Međutim, da li je potrebno i koliko je potrebno novih sudija i šta bi upošljavanje novih ljudi značilo za rad Suda BiH?

Nama u ovom trenutku nisu potrebne nove sudije i mi to nismo ni tražili. No, kada je riječ o pomoćnom osoblju situacija je drugačija. Naime, pravni savjetnici, saradnici, pripravnici i svi ostali uposlenici Suda BiH nose jedan veliki teret i njihov angažman je od izuzetnog značaja. Obustaviti prijem ovih uposlenika značilo bi u velikoj mjeri usporiti rad Suda BiH, što bi se svakako odrazilo na našu efikasnost. Čuli smo da ima i prijedloga koji se odnose na zamrzavanje našeg budžeta što bi, nesumnjivo, značilo blokadu rada Suda BiH. Iskreno vjerujem da se to neće desiti. Inače, stalno naglašavam da treba mijenjati način budžetiranja pravosudnog sektora, jer nije neovisno od izvršne i zakonodavne vlasti.

Povod za novi val napada na Sud BiH je bio retroaktivna primjena Krivičnog zakona, pogotovo nakon što je Ustavni sud donio odluku kakvu je donio nakon presude u Strazburu u slučaju "Maktouf-Damjanović". Jeste li imali uvid u odluke Ustavnog suda u ovom slučaju? Možete li ih sada komentirati?

Mogu, s obzirom na to da je sada već svima jasno da je Ustavni sud BiH utvrdio kršenje člana 7. u najkompleksnijim predmetima ratnog zločina dok se Evropski sud za ljudska prava time nije bavio u presudi "Maktouf i Damjanović". Znači, Ustavni sud je ukinuo nekoliko drugostepenih presuda Suda BiH što se ranije nije dešavalo u praksi. To je svojevrstan presedan da se na ovakav način ukidaju presude bez utvrđivanja povrede prava na pravično suđenje (član 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava). Pored toga, ove odluke Ustavnog suda izazvale su određene pravne nedoumice, kako u pogledu postupaka koji bi se sada trebali voditi pred Sudom BiH, a što nije predviđeno Zakonom o krivičnom postupku, tako i u pogledu stavova izraženih u najnovijim odlukama Ustavnog suda u vezi s pravilima o vremenskom važenju zakona.

Evidentno je da će Sud BiH sada izricati blaže presude za genocid, ukoliko ih bude, a teže za druge ratne zločine. Može li se i na koji način promijeniti ta apsurdna situacija?

Situacija jeste apsurdna i trenutno ne vidim rješenje. Podsjetit ću vas na stav Evropskog suda za ljudska prava, izražen u predmetu Šimšić, o obaveznoj primjeni Krivičnog zakona BiH na zločine protiv čovječnosti. Dakle, mi sada imamo s jedne strane stav Evropskog suda za ljudska prava, a s druge stav Ustavnog suda. Odluke i jednog i drugog suda za nas su obavezujuće, a stavovi su im o istom pitanju suprotni. Ovo je jedna paradoksalna situacija s kojom ćemo teško izaći nakraj.

Venecijanska komisija je davno preporučila uspostavu Vrhovnog suda. Hoće li prema vašem mišljenju doći do toga, postoji li interes i šta bi to značilo za pravosudni sistem u BiH? Kakav je Vaš stav o osnivanju tog suda, a kakav o osnivanju Apelacionog suda?

Potreba osnivanja Vrhovnog suda je i sada aktuelna i da je bio jedan Vrhovni sud na nivou države mi ne bismo bili u situaciji u kojoj se sada nalazimo u vezi s tumačenjem retroaktivne primjene zakona. Kako nema političkog konsenzusa za osnivanje ove institucije, preporuke Strukturiranog dijaloga su išle u pravcu da se osnuje Apelacioni sud, jer su političari iz Republike Srpske stalno prigovarali da se u Sudu BiH ne može nalaziti prvostepena i drugostepena instanca zajedno i upravo oni su inicirali osnivanje drugostepene sudske instance kroz Strukturirani dijalog. Za vrijeme održavanja posljednjeg sastanka Strukturiranog dijaloga ministrica pravde RS, njen savjetnik i zamjenik ministra pravde BiH javno su isticali potrebu što bržeg osnivanja Apelacionog suda. Dan nakon sastanka u javnost izlazi gospodin Dodik, koji tvrdi da neće dozvoliti osnivanje Apelacionog suda, a da bi odmah nakon ove njegove izjave, isti ljudi koji su "gurali“ što brže osnivanje ove sudske instance sami sebe "posuli pepelom“ i slijedili Dodikovu izjavu da taj sud ne treba osnivati. Danas tvrde da osnivanje ove institucije podržavamo samo ja i državni tužilac. Naravno, protivnicima države ne odgovara osnivanje nove državne institucije i ja sam davno izjavila da osnivanje Apelacionog suda neće podržati upravo političari iz Republike Srpske iz ovih navedenih razloga, koliko god mi to podržavali.

Ukoliko bi došlo do formiranja Apelacionog suda, hoće li bez posla ostati oni koji trenutno rade u Apelacionom odjeljenju Suda BiH? Smatrate li da oni trebaju automatski preći raditi u novi sud i da li je tačno da ste to tražili u kontekstu novog zakona o sudovima BiH?

O tome je preuranjeno govoriti upravo zbog protivljenja gospodina Dodika da se osnuje ova institucija.

Strukturalni dijalog o reformi prvosuđa u BiH ulazi u treću godinu. Kako ocjenjujete njegove učinke do sada i do kada će to trajati?

Strukturalni dijalog na početku je obećavao, no čini mi se da smo sada prilično daleko od pravog rješenja. Nisam više sigurna da postoji ni istinska volja, niti iskrene namjere da se dođe do najboljeg rješenja. Glavni tužilac i ja smo, tokom posljednjih razgovora, ukazali na štetnost pojedinih rješenja predloženih u nacrtima zakona koji su predmet Strukturalnog dijaloga, no nismo naišli na razumijevanje. Čini mi se da je sve, nažalost, krenulo u pogrešnom pravcu i da je cilj predloženih rješenja stavljanje državnog pravosuđa pod kontrolu izvršne i zakonodavne vlasti. Vidjeli ste da se sada ide tako daleko da predstavnike Suda i Tužilaštva BiH žele isključiti iz budućih razgovora. Dakle, dvije institucije o čijoj se sudbini razgovara žele ostaviti po strani. Nisam sigurna u kojem pravcu će se nastaviti Strukturalni dijalog, ali iz svega viđenog nema puno razloga za optimizam.

Međunarodna zajednica je odigrala značajnu ulogu u jačanju Suda i Tužilaštva. Kako sada ocjenjujete njihov angažman, postoji li još uvijek interes ili je pravosuđe sve više prepušteno domaćim političarima?

Tačno je da je međunarodna zajednica odigrala, pa vjerovatno i ključnu ulogu kada je riječ o osnivanju Suda i Tužilaštva BiH. Tačno je i da smo uz njihovu finansijsku podršku tehnički opremili i Sud i Tužilaštvo BiH. Ovdje moram spomenuti Ured registara bez čijeg bi angažmana čitav ovaj projekt bio nemoguć. Proces tranzicije svakako je predvidio preuzimanje potpune odgovornosti, kako za finansiranje pravosudnih institucija na državnom nivou, tako i zapošljavanje domaćih kadrova, i taj proces je uspješno završen. Međunarodna zajednica niti je mogla niti trebala zauvijek ostati u ovom projektu i ja nemam nikakve dileme s tim u vezi. Međutim, danas institucije koje bi trebale čvrsto stajati iza nas, štititi našu nezavisnost i kredibilitet, to ne čine. Politički napadi na naš rad svakodnevnica su. Neargumentirane medijske optužbe ne prestaju. Ja sam i sada, kao i uvijek, optimista kada je riječ o sudbini Suda BiH, ali u jednoj ovakvoj atmosferi, zabrinuta sam za pravosuđe na državnom nivou.

Ima li pritisaka na Sud BiH u slučajevima suđenja za organizirani i privredni kriminal i korupciju, ako ih ima, od koga oni dolaze? Ima li Sud BiH zadovoljavajuće rezultate kada je riječ o suđenjima u ovim slučajevima?

Ja sam generalno zadovoljna rezultatima rada i Odjela za ratne zločine i Odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju. Generalno kada kažem da sam zadovoljna ne znači da ne smatram da smo mogli bolje i da nikada nije bilo grešaka. Ne griješe samo oni koji ne rade ništa. Vi znate da se pred Odjelom II Suda BiH vode veoma teški i kompleksni predmeti koji su od velikog javnog značaja, predmeti u koje su uprte oči javnosti. Od ovog se Odjela s pravom očekuje puno, prvenstveno zbog građana ove zemlje, a znamo i koliko je borba protiv organiziranog kriminala i korupcije značajna za put naše zemlje ka euroatlantskim integracijama. Pritiske na Sud ne treba posebno elaborirati, jer ih građani ove zemlje, u dovoljnim količinama, mogu i vidjeti i čuti na dnevnoj osnovi. Moja jedina zabrinutost ide u pravcu da nema većeg broja optužnica za ovu vrstu krivičnog djela.

Nakon što je u ponedjeljak na slobodu pušteno 10 osuđenika za ratne zločine, možete li nam objasniti, kakav je sada njihov status. Da li se oni tretiraju kao slobodni ljudi koji nisu osuđivani, mogu li napustiti BiH i postoji li bojazan da će to učiniti i na koji način će se njima sada izreći nove presude?

Ukidanjem drugostepenih odluka Suda BiH, postupci u ovim predmetima su vraćeni u fazu koja je prethodila donošenju ukinutih presuda. Također, ukidanjem ovih presuda, prestalo je postojanje zakonskog osnova za izvršenje kazne koja je izrečena tim presudama - ove osobe više nemaju satus osuđenih, već optuženih. Sud će nastaviti postupak u skladu s pravilima Zakona o krivičnom postupku BiH, koja definišu drugostepeni postupak - fazu nakon ulaganja žalbi na prvostepenu presudu, uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda i rok koji je Ustavni sud dao ovome Sudu da ga obavijesti o preduzetim mjerama na provođenju odluke. U nekim predmetima Sud je već, za polovinu decembra, zakazao ročište za provođenje odluke Ustavnog suda.