BiH
0

McElhaney: Nastavit ćemo biti prisutni u BiH

FENA
Ambasador Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini Douglas L. McElhaney za Glas Amerike je govorio o širokom spektru pitanja u vezi s odnosima SAD-a i međunarodne zajednice s BiH.

Prvo pitanje Glasa Amerike bilo je da li se međunarodna zajednica i SAD, s najavom gašenja funkcije visokog predstavnika iduće godine - ustvari sporo, ali definitivno povlače iz BiH?

McElhaney: Mi smo ovdje došli prije desetak godina, sa hiljadama i hiljadama ljudi, ne samo u vojnim uniformama, nego i civilnih službenika. I Ured visokog predstavnika (OHR), kao što znate, također radi za SAD i ostatak međunarodne zajednice, zastupajući nas ovdje. Ono o čemu su predstavnici naše zemlje o tom pitanju govorili prošle sedmice, ovdje u Sarajevu, i što je također naglasio i visoki predstavnik, jeste da je došlo vrijeme za novo smanjenje našeg prisustva i, možda, (zavisno o situaciji ovdje, mi ćemo na tome raditi veoma pažljivo) - za zatvaranje OHR-a. To ne znači da će nestati sva odgovornost koju je imao visoki predstavnik. Ostat će specijalni izaslanik EU, jer je to put koji je BiH, čini se, izabrala - da se usmjeri u pravcu Bruxellesa, ne samo u pravcu EU nego i u pravcu NATO-a. Ima tu mnogo posla da se uradi, i mislim da Evropska unija smatra neophodnim da ovdje ima svog zastupnika. Ali dajte da progovorimo malo i o SAD-u. Ne znam da li ste u centru grada zapazili jednu veliku ograđenu parcelu, gdje će biti izgrađena naša nova ambasada, koja će dakle simbolizirati naše veliko prisustvo, i sada i odranije. Mi smo ovdje veoma i brojno prisutni, kao dio međunarodne zajednice, a i zbog obećanja koja smo dali ovoj zemlji i koja nastojimo ispuniti, mi ćemo nastaviti da budemo veoma prisutni u BiH, jer je ova zemlja veoma važna za nas i za nas je veoma važno da ona, isto kao i druge zemlje bivše Jugoslavije, postane članica NATO-a i članica EU.

VOA: Neki kažu, gospodine ambasadore, da je mogućnost da OHR iduće godine bude zatvoren, ustvari pozitivan korak, jer će to konačno bh. političarima dati signal da su oni sada ti koji snose odgovornost. Šta vi mislite o tome?

McElhaney: Znate, gdje god imate nekoga kao visokog predstavnika, morate slušati dvije strane iste priče. Neki od ovdašnjih političara kažu: mi jedva čekamo da preuzmemo svu odgovornost, mi ne želimo da odluke prepuštamo visokom predstavniku. Ja podržavam te koji tako govore. Ako oni time kažu da iskreno vjeruju da su sami u stanju doći do takvih odluka, mi onda zaista više ne trebamo visokog predstavnika da bi to činio. Ali, vjerujem, također, da su ljudi već uočili, to da su u posljednjih nekoliko godina, s Paddyjem Ashdownom i trenutnim visokim predstavnikom, ljudi na toj funkciji donosili sve manje i manje odluka, i da sve više i više odluka se donosi među domaćim političarima. To nije uvijek jednostavno, politički proces ne ide uvijek glatko ni u jednoj od naših zemalja, ali ovdje, sve je više odluka koje su donijeli sami Bosanci i Hercegovci.

VOA: Znamo, i to nije tajna, da su Sjedinjene Države bile prilično razočarane propalim pokušajem usvajanja ustavnih reformi prije nekoliko mjeseci. Šta SAD očekuje od BiH u tom smislu? Kakva je budućnost tih ustavnih reformi? Imate li neku poruku za ovdašnje političare pred predstojeće izbore?

McElhaney: Pretpostavljam i mislim da je zdravo što su ustavne promjene uopće razmatrane. To što su neke promjene usvojene i što je s njima saglasna velika većina stanovnika pokazuje da Bosanci to žele da urade sami, jer to je ono što se desilo. Oni su se sami dogovorili i pregovarali o tim promjenama. To što te promjene u parlamentu nisu dobile zakonom predviđeni broj glasova, dakle propisanu većinu, tačno je, veoma je razočaralo moju vladu, jer mi smo to zatražili i postavili kao jedan test za ovdašnji narod. Taj test je i dalje važeći i stranke koje su sačinile prijedlog okupile su se nakon toga i rekle da žele još jednom to iznijeti na glasanje. Ali moram vam reći, kao svjedok tokom pregovora koji su o tome vođeni, da se tu radi o materijalu o kojem je veoma, veoma teško postići saglasnost. Ali kad oni to žele, mislim da je potrebno, nakon, izbora, još jednom razmotriti i staviti na glasanje predložene promjene - rekao je ambasador McElhaney.

VOA: Zašto je Amerika bila razočarana neusvajanjem ustavnih reformi u bh. parlamentu?

McElhaney: Da, bili smo zaista krajnje razočarani time. Činjenica da je većina bila za to veoma je važna, a stranke koje su predložile taj paket zajedno su došle do nas, ima tome već nekoliko mjeseci, i saopćile da žele da još jednom pokušaju da obrazlože i iznesu prijedlog na glasanje. Oni kažu da je paket reformi ustava još uvijek u igri. Ali dozvolite mi da kažem još nešto: ima dosta ljudi koji kažu - to nije dovoljno, mi želimo da promijenimo ovo i ono, sve je to u redu, ali, kao svjedok svemu tome, mogu vam reći da je veoma teško pregovarati o takvim promjenama i osigurati potrebnu većinu među političarima. Znam, dakle, koliko je to teško bilo i razumijem to. Nakon izbora će se, dakle, razgovarati o tome i vidjet ćemo šta će se desiti.

VOA: Spomenuli ste ranije da je sve to bio nekakav test koji je američka vlada stavila pred bh. političare. Šta ste konkretno mislili time - da se vidi da li su spremni za ozbiljne promjene?

McElhaney: Mislim da da je to bio test da se vidi kako će narod i bh. političari reagirati u jednoj takvoj situaciji. Nije to, kao što znate, počelo tek prije nekoliko mjeseci. Već dugo se o tome raspravlja... I mi smo pokušali da okupimo što veću grupu ljudi oko toga, da za sto dovedemo sve velike političke stranke, i to je dijelom bio i još je uvijek test o tome da se vidi da li oni mogu postići konsenzus. Oni mogu sjesti zajedno, i to su učinili. Razgovarali su prelazeći i partijske i nacionalno-konstitutivne linije, prelazeći razlike u ideologijama i oni su ipak uspjeli da dođu do nečega, uspjeli su da dođu do sporazuma. Drugi dio testa je, međutim, bio da li su oni u stanju da dovedu do usvajanja tog sporazuma u parlamentu, da povedu debatu i da obezbijede glasove da to prođe. I sad je to u pitanju.

VOA: Željeli bismo da vas pitamo o nečemu drugom, što ipak nije suviše daleko od ukupne situacije u BiH. Na Balkanu sada imamo novu državu, Crnu Goru, a u toku su i razgovori o budućem statusu Kosova. Ima, kao što znate, dosta priča o tome da bi to, na ovaj ili onaj način, moglo uticati na Bosnu i njen integritet. Kako biste vi to komentirali, posebno što neki u RS-u pitaju - zašto i mi ne bismo organizovali referendum ako hoćemo da se odvojimo?

McElhaney: Za nas, za Sjedinjene Države, uopće se ne postavlja pitanje referenduma ovdje u ovoj zemlji. Status BiH je određen prije deset godina. O tome je postignut sporazum među narodima unutar ove zemlje. BiH je suverena država i nema govora o tome da se to mijenja. Zašto bi iko želio da se vraća unazad, zašto bi iko želio da dovodi u pitanje stvari koje smo postigli, stvaranjem jedinstvene vojske, stvaranjem centralne vlade i drugih stvari koje počinju da funkcioniraju, poput usvajanja zakona i tako dalje. Ja imam osjećaj da su ljudi ovdje počeli da nalaze smisao i pravac, da su počeli shvatati svrhu svega što su postigli. I mislim da su Kosovo i Crna Gora ustvari sasvim drugačije situacije i da to nema nikakve veze sa BiH. Što se nas tiče, a mi smo bili dio tog procesa, situacije je čista - Bosna i Hercegovina je suverena država.

VOA: I posljednje pitanje, ekselencijo, tiče se bosanskih vojnika u Iraku. Koliko je to važno? Mi znamo da se tu radi o malom broju, međutim koliko je to važno za odnose SAD-a i BiH? I može li BiH biti još značajniji saveznik u ratu protiv terora?

McElhaney: Bosna i Hercegovina je time pokazala da želi biti aktivan stvaralac sigurnosti, a ne samo korisnik. Sad otkako postoji jedinstveno Ministarstvo odbrane u BiH i jedinstvena vojna struktura, bilo je moguće poslati reprezentativnu grupu Bosanaca u Irak da rade zajedno sa nama i drugim članovima koalicije da bi učinili nešto dobro za nekoga drugog. Mislim da je to krajnje značajna poruka i za narod BiH i za cijeli svijet: to da je zemlja koja je donedavno bila na vatri uspjela da se izvuče iz nevolja i da je sad u stanju poslati svoje ljude da pomognu nekome drugom. Čuo sam da se BiH sprema da se u određenom broju pridruži i NATO-ovom kontingentu u Afghanistanu, da i njima pomogne… To jeste brojno mali doprinos, ali ne samo da neke druge zemlje iz regiona daju tamo još manji doprinos, nego je važno to da BiH pokazuje svoju brigu i spremnost da učestvuje i pomogne, a pokazuje, kao što ste napomenuli, i brigu u ukupnom pitanju borbe protiv terorizma u svijetu.