Mato Zovkić: Istinski vjernici se ne skrivaju iza nasilne ideologije

Za profesora Matu Zovkića moglo bi se reći, kao i za mnoge istinske vjerske poglavare, da je oličenje tolerancije koja je, kako i sam kaže, počela roditeljskim odgojem, a kasnije nadograđivana vjerskom naobrazbom. Na početku razgovora govori o ličnom susretu s netolerancijom, koja ga, međutim, nikad nije ometala niti pokolebala u njegovoj borbi za mir i dijalog.

"Kada su me neki netolerantni Hrvati pitali šta radi dobar Hrvat u Sarajevu ja sam odgovorio da svugdje gdje me je Bog rasporedio mogu vršiti svoje katoličko poslanje i biti građanin koji ne ugrožava niti se osjeća glupo ugrožen od drugih zato što su drugačiji", rekao je Zovkić.

Govoreći o tome kako se nacionalizam i populizam nerijetko opravdavaju i skrivaju iza vjerničkih identiteta, naš sagovornik je rekao kako su uzroci takvog ponašanja mnogostruki, ali da tolerantno razmišljanje i ponašanje ne mogu doći naredbom državne vlasti niti prisutnošću policije te da se mijenjati možemo jedino iznutra, a vjernici to postižu slušajući riječ Božiju i razmišljajući o njoj.

Unutrašnja, individualna promjena je ključna

"Ja to tumačim kao podlijeganje klici zla koja je u svakom od nas, jer niko nije unaprijed izliječen od mogućnosti da čini zlo i to je jedan izvor sukoba između onog što proklamiramo i onog što činimo. Drugi je podlijeganje prolaznoj, nasilnoj ideologiji koja misli da će nasiljem svoja prava ponovo uspostaviti ili odbraniti i zbog toga se vjernik ponaša nasilno kao i drugi koji nisu vjernici, kojima nije stalo do Božijih zapovijedi. Dakle, podlijeganje grešnoj modi je vrlo zavodljivo i ljudi su jednostavno povodljivi, oponašaju jače, impozantnije i privlačnije u činjenju nasilja drugima", objašnjava profesor koji je i aktivni član Međureligijskog vijeća u BiH.

On također naglašava koliko su načitanost i obrazovanost, ali i odgoj koji počinje u kući, bitni za razvijanje kritičkog mišljenja i tolerancije.

"Opšta školovanost bi ljude trebala činiti humanijima. No, ima i genijalnih doktora nauka koji su činili zlo, tako da nije samo obrazovanje sredstvo da budemo humaniji nego i odgoj koji počinje u kući, u primjeru roditelja i nastavlja se u školi, na univerzitetima i radnim mjestima. Taj odgoj je nešto doživotno. I mi odrasli, bez obzira na godine, trebamo čitati, razmišljati, diskutovati o problemima koji nas muče i uvidjeti da lične potrebe i prava imaju neke granice. Ja ne mogu gaziti potrebe i prava drugih u ime bilo koje ideologije", kazao je naš sagovornik.

Društveni angažman kao rješenje

Profesor čvrsto vjeruje da se mirnim putem, protestima i društvenim aktivizmom mogu riješiti ovi društveni problemi, a najbolji primjer za to je pionir nenasilja Mahatma Gandi, čiji se dan rođenja, 2. oktobar, obilježava kao Međunarodni dan nenasilja. Gandi je svojim sugrađanima pomogao da nenasilnim putem postignu političku samostalnost i to je jedna dugoročna misija koja prvih dana nije uspjela, ali je dugoročno imala uspjeh i kako tvrdi profesor Zovkić, Mahatma Gandi zaslužuje svako poštovanje i njegov primjer se treba slijediti.

Kada je u pitanju odgovornost vjerskih autoriteta, vjerske službenike smatra pionirima mira u zajednici. On dodaje da je BiH tradicionalno društvo, a kao dio te tradicionalnosti vjerski autoriteti, reis, muftija, imam, biskup, župnik, dekan se poštuju i njihova riječ se sluša, i stoga oni imaju još veću odgovornost da u svojim molitvenim skupovima pozivaju na toleranciju i pričaju lijepo o drugima.

"U najbližoj prošlosti imamo iskustvo komunističke ideologije i s tim iskustvom nasilja kroz našu prošlost smo tako naoštreni da teško uviđamo potrebu pluralnosti i poštivanja i prihvatanja drugačijeg. Mi ne rastemo ako jedni drugima silom namećemo svoje vizije, svoja rješenja", objašnjava Zovkić jedan od uzroka netolerancije u našem društvu.

Za kraj našeg razgovora profesor Zovkić poručuje da svako ko drži do svoje vjere i želi da njegova zajednica u miru može obavljati svoje ljudske i religijske poslove treba najprije svoju zajednicu odgajati u toleranciji, jer, od huškanja i govora mržnje niko ne raste i to su kratkoročne pobjede.