|

"Majica koja miriše na mog sina": Potresna priča prijedorske žrtve Senada Mujkanovića

"Majica koja miriše na mog sina": Potresna priča prijedorske žrtve Senada Mujkanovića
378
E.S.
19.7.2019. u 22:08
0
komentara
378

dijeljenja
"Majica koja miriše na mog sina": Potresna priča prijedorske žrtve Senada Mujkanovića Foto: Armin Durgut/PIXSELL
"Majica koja miriše na mog sina" jedan je od natpisa koji stoje iznad izloženih ličnih stvari u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992.-1995. Riječ je o majici Senada Mujkanovića koji će sutra biti ukopan na kolektivnoj dženazi u Prijedoru.
Senad je rođen 1971. godine u Kozarcu. Uhapšen je zajedno sa svojim ocem Esadom i odveden u logor Trnopolje. Pripadnici vojske RS u avgustu su tražili koje će logoraše voditi u Travnik na slobodnu teritoriju.

Esad je tada poslao svog sina Senada, nadajući se da će se tako spasiti. Zašio mu je 100 maraka u unutrašnji dio patika i rekao mu da to izvadi tek kada dođu do slobodne teritorije. Ukupno tri autobusa krenula su prema Travniku. No, na pola puta, na Korićanskim stijenama, autobusi su zaustavljeni i svi putnici su ubijeni. vojska RS je tu strijeljala oko 200 ljudi koji su padali s 200 metara visoke litice.

Foto: Armin Durgut/PIXSELL Foto: Armin Durgut/PIXSELL


Njegova majka Mevlida je majicu, koju je uzela od svog sina, kada mu je jednom prilikom došla u Trnopolje, poklonila Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995.

"Majicu sam poklonila Muzeju. Neka miriše u slučaju da umrem, a da ne pronađem i dostojno ukopam svog sina", napisala je Mevlida Mujkanović koja nikada nije oprala majicu svoga sina, želeći na taj način zadržati barem njegov miris.

Ovo su samo neke od priča koje su izložene u Muzeju. Svaka priča svoju priču. Svaka priča tragičnu sudbinu ljudi u BiH koji su ubijeni tokom devedesetih godina.
Prijavi grešku


Komentari (0)
Komentari na članak su isključeni.