Pod istim krovom
0

KOLUMNA / Logika poraza: SDP-ovi lavovi i miševi

Piše: Ahmed Burić
Dugo već pokušavam s prave strane, bez strasti i iznevjerenih očekivanja napraviti analizu ovog beskorisnog stanja u kojem se nalazimo od prošlih izbora.

Na svu ovu bijedu koja se valja ulicama , a vidite je na svakom koraku: od toga da vas u lokalnoj samoposluzi prate tri radnika i zaštitar da im sa polica ne "klepite" konzervu ili kakav suhomesnati proizvod do ratova preko stranica crne hronike, došla je i vijest da BiH, najvjerovatnije, ostaje bez značajnih evropskih sredstava.

Poraz se čini dubok i sveobuhvatan: dublji od metafora koje će pametni i daroviti ljudi dijagnosticirati u svojim tekstovima, snažniji od umjetničkih djela koji će ga, barem u tom smislu, sačuvati od zaborava. Ovoj nimalo veseloj, i dosta smjeloj tvrdnji u krilo je upala vijest da Bosna i Hercegovina ostaje bez 96 miliona eura koji se dijele iz pretpristupnih, IPA fondova Evropske unije.

Poni Jerry i Bora Koren

Kad je vijest obznanjena iz Federacije se odmah krenulo optuživati vodstvo Republike Srpske za to. Svakako, s razlogom: Dodik i njegovi i pored evidentne finansijske krize koja drma RS, koju, valjda ne priznaju samo Mile i udarni poni njegove medijske ergele, urednik Nezavisnih novina Dragoljub Jerinić, neće da prhivate bilo kakvo približavanje entiteta, jer bi to, jednostavno značilo da više ne bi mogli raditi šta hoće. Da parafraziramo jedan od najpoznatijih tragikomičnih iskaza iz raspada Jugoslavije: "Ješćemo korijenje", rekao je Branko Kostić, još jedan od likova zbog kojih čovjeku trajno biva žao što je živio u ovo vrijeme i na ovom prostoru. Dodik je, dakle, spreman jesti sve samo da ne bude Bosne i Hercegovine. Što je, u krajnjem , njegova stvar, ali budući da je suviše zagrabio i da mu je sve dozvoljeno, to žulja sve nas.

Dakle, stvari su izgledale ovako. Aktuelni saziv Vijeća ministara usvojio je listu projekata za finansiranje iz sredstava predpristupne pomoći (IPA) za 2011. godinu u iznosu od 96 miliona eura i poslao je kao konačnu Evropskoj komisiji u Brisel. I taman kad se Brisel spremao da ih odobri, Vlada RS, tačnije ministrica za ekonomski razvoj Željka Cvijanović poslala je u Bruxelles u kojem stoji da se ne slažu s listom jer se na njoj nalaze projekti koji, prema njenom mišljenju, spadaju u zonu odgovornosti entiteta, dok lista većinu stvari prebacuje na državni nivo.

88 miliona i malo logike

Nakon toga je zamjenik šefa Evropske komisije u BiH Renzo Daviddi zaprijetio da bi BiH mogla ostati bez svih tih novaca, da bi neki dan to i zvanično bilo objavljeno. Iz Federacije su, naravno, svu krivicu prebacili na RS, ali neće baš biti ni skroz tako. Za to se pobrinuo novi Federalni minister Nermin Nikšić, koji u posljednje vrijeme – u duhu bahatosti i osornosti većine SDP-ovih kadrova –pokazuje dramatično odsustvo političkog sluha za najjednostavnije političke operacije. Nije baš jasno ko je smislio pitanje koje je izvalio neki dan, ali ono definitivno spada u jedano od najstupidnijih iskaza godine. "Koja je cijena za državu i hoćemo li zbog 88 miliona eura prihvatiti da ne dobijemo onih osam miliona koji trebaju za jačanje države", "logicira" predsjednik Vlade.

Neko je nekada trebao objasniti bivšem referent za urbanizam konjičke Općine da je 88 više od 8 i vise od nula, koliko iznosi broj do danas uplaćenih sredstava iz IPA fondova u BiH za 2011. godinu. Nikšić veli da nema para za koje bi on trgovao državnim interesima. Zbunjeni Nikšić, dakle, ne shvaća da nije problem nije što nema para za koje bi on trgovao, nego što para nikako nema iz čega proizilazi da se nema čime trgovati. Osim ako ne vjeruje da samo zbog SDP-a Ništa može postati Nešto, kočija se pretvoriti u bundevu, miševi u konje a Zlatko Lagumdžija u Pepeljugu na čiju će nogu princ iz Bruxellesa natakariti izgubljenu cipelicu s bala, pa ćemo svi biti sretni. Problem SDP-ovih kadrova općenito – uz pojedine izuzetke (E. Suljagić, P. Kurteš) koji su se realizirali prije i izvan stolova u znanim sarajevskim kafanama gdje se potvrđuju talovi napravljeni sa Zlatkom & pravom rajom – jeste da oni vjeruju da bez njihovog predsjednika i njegove kamarile ispirača mozgova svijet, zaista, ne bi postojao. E, gospodo, to nije tako.

A nije zato što je u ovom trenutku najbitnije da oko 100 miliona eura dođe u ovu zemlju, a ne da nakon što RS prekrši procedure, Vlada Federacije sve drugo uradi kako ne treba. A ako se taj novac ne potroši u Bosni i Hercegovini, potrošiće se u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, a tjeranje nekakvog kvazi patriotskog inata u ovom trenutku je, jednostavno rečeno – porazno i politički nezrelo. Da se ne gađamo težim riječima.

Jasno je, naravno, da je Ustav ove zemlje toliko manjkav da se u skladu s njim mogu praviti najluđe moguće državne opstrukcije. Ali, u ovom trenutku odbijati 88 miliona koji vam se "ne sviđaju" , a biti za 8 koji vam konveniraju izgleda kao sebičnost, tako sljedstvena kadrovima koje generira SDP. Baš kao što je to nekada radila SDA: na odgovorna mjesta se postavljaju, rođaci, braća, prijatelji, tetići, jetrve i zaove i pokoja ljubavnica. Istovremeno, poznavaoci stanja u Bruxellesu već sasvim ozbiljno govore o tome da Lagumdžijin imidž u gradu piletine, piva i Atomiuma ne stoji nimalo dobro. Ali, ima li ikoga ko bi to smio reći?

U SDP-u, nikako, a ni okolo stvari ne stoje puno bolje: ovo je mentalitet u kojem se onome ko je "gore", na vlasti, ne treba zamjeriti, jer ko zna kad će ti zatrebati.

Evo, tu je, ipak, neko ko će (se) zamjeriti. Neko duboko svjestan da je svoj glas dao pervertiranim janjećim brigadama, ljudima koji su naslijediti vlast od gorih od sebe, a zasad nisu učinili skoro ništa da bi se razlikovali od njih.

Ova zemlja ne može postojati be socijaldemokratske ideje. Ali, ukoliko tu ideju svojim neznanjem i tvrdoglavošću uništi ekipa koja oponaša svog svevremenskog Šefa, onda ni ideja ni zemlja nisu zaslužile ništa bolje, nego da tavore na dnu, stalno tapšući tipove koji su stvar dotle doveli.