Ljepota Uskrsa i Vaskrsa u Tuzli: Šarenilo blagdana i pripreme koje spajaju generacije

Tuzla je poznata po multietničnosti i multikulturalnosti, a bogatstvo konfesija poseban je ukras ovoga grada. To se osjeti i za vrijeme vjerskih blagdana, a ove nedjelje sve odiše šarenilom uskršnjih, odnosno vaskršnjih jaja.

Za razliku od ranijih godina, dva blagdana se poklapaju na isti dan te su u satima iza nas pripadnici dvije konfesije na poseban način vršili svoje pripreme. Među njima je i tradicionalno farbanje jaja, a ekipa portala Klix.ba zabilježila je prelijepe prizore na dvije lokacije.

U samom centru Tuzle, u dvorištu Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice, člance Kola srpskih sestara su u ugodnom ambijentu jaja obojili u crvenu boju, dok se šarenilo prosipalo u prostorijama Udruženja žena "Snaga Timuna" u prigradskom naselju Par Selo.

Par Selom je tokom priprema odjekivala i dječija graja, s obzirom da su najmlađi upravo bojili jaja za svoje komšije i prijatelje, kojima će ih u predstojećim satima i podijeliti, radujući se velikom blagdanu Uskrsu.

"Kod nas u Par Selu se svake godine organizira farbanje jaja, što predstavlja izuzetno lijep običaj. Farbanje sam učila od bake i mame, a veoma mi je važno jer su stariji tradiciju prenijeli i na mene. I ja ću nastaviti to prenositi jer je ovo veoma lijep običaj. Također, za mene je Uskrs veoma lijep blagdan, a posebno mu se raduju djeca", kaže nam 12-godišnja Monika Krešić.

Blagdani poput Uskrsa su prilika i za okupljanje prijatelja i rodbine rasute po svijetu, a upravo u Par Selu takva tradicija je na poseban način izražena. I djeca iz takvih porodica su u rodnom selu svojih roditelja jaja ukrašavala različitim tehnikama.

"Veoma je bitno da i djeca koja žive u dijaspori održavaju našu tradiciju, ali i da se u njima stvara želja za povratkom u naše mjesto. Djeca koja žive izvan BiH sklapaju prijateljstva s onima koji su i dalje u Par Selu, a uz druženje razvijaju kreativnost te kao što rekoh, njeguju tradiciju", priča nam Dubravka Divković iz Udruženja žena "Snaga Timuna", navodeći da mališani veoma rado učestvuju i u svim ostalim tradicionalnim aktivnostima koje prethode blagdanu.

Posebno važna tradicija je i za pravoslavne Hrišćanke iz Tuzle, okupljene u Kolu srpskih sestara. One već decenijama na poseban način se pripremaju za dolazak najradosnijeg blagdana Vaskrsa, a jedinstvene su po običaju koji su donijele iz Svete Gore, odnosno tamošnjeg manastira Hilandar.

Prema proceduri koju nam pojašnjava Vesna Kraupner, u kazan sa naloženom vatrom stavljena je voda, farba, sol i sirće, a prilikom ključanja ubačena je korpa sa okvirno 100 komada jaja. Kuhanje traje blizu 15 minuta, a kod ovakvog načina pripreme jaja, ne dolazi do promjene njihovog ukusa.

"Mi svake godine ofarbamo okvirno hiljadu komada jaja, pretežno u crvenu boju, koja nam kao takva nije toliko bitna u odnosu na naše druženje koje je satkano od ljubavi i radosti. Mi u svako jaje našim rukama unosimo radost, sreću i jedan novi život", kaže nam Kraupner.

Prvo Kolo srpskih sestara osnovano je 1902. godine u Beogradu, a potom i u Tuzli. Od tada je dio kulturne baštine ovoga grada, kojeg krasi i još nekoliko pravoslavnih udruženja.

Stare Hrišćanke znale su reći da selo može propasti, ali ne i običaji, a vjernice su od prošle godine u gradu soli uvele jedno novo pravilo, a ono se odnosi na čuvanje jednog obojenog jajeta koje stavljaju u zemlju.

"To jaje potom vadimo i ubacujemo novo. Na takav način zatvaramo jedan krug, a otvaramo novi kao novi početak i Hristovo vaskrsnuće. Također, to u nama budi nadu, sreću i radost. Neka i ova godina unese toplinu u naša srca i vjeru u bolje dane", poručuje Kraupner.

Nakon osveštenja, jaja su na Uskrs, odnosno Vaskrs dijeljena prijateljima, komšijama, osobama koje dolaze u vjerski objekat te starima, nemoćnima i onima koji su u stanju potrebe.

Blagdani poput Uskrsa i Vaskrsa su prilika i za slanje jasnih poruka, a naše sagovornice su naglasile važnost života u ljubavi, bez prkosa i mržnje.

Poručile su da ljude ne treba dijeliti po osnovu imena i nacije, već po onome ko je čovjek, a ko ne. A upravo konfesiona ljepota različitosti je ono najposebnije što Tuzla s velikim ponosom ističe i slavi.