Okrivljeni su, istovremeno, a usljed nedostatka dokaza oslobođeni dijela optužbi a u odnosu na prvo i drugoookrivljenog Sud je odbio optužbe od kojih je Tužiteljstvo ranije odustalo.
Kako je Sud utvrdio, optuženi su od maja 1992. do marta 1993. godine u Zvorniku u svojstvu pripadnika oružanih snaga tzv. srpske republike Bosne i Hercegovine - rezervnog sastava policije SJB Zvornik, postupali suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme rata.
Prema nepravomoćnoj presudi, prvookrivljeni Lazarević je u svojstvu zamjenika upravnika logora koji se nalazio u zgradi Suda za prekršaje u Zvorniku, a kasnije u zgradi DP "Novi izvor“, te optuženi Stanojević, Marković i Ostojić kao stražari, činili i pomagali, te nisu sprječavali niti kažnjavali namjerno nanošenje snažnih tjelesnih povreda i patnji i pljačkanje protuzakonito zatvorenih civila bošnjačke nacionalnosti.
Optuženi se terete da su u više navrata omogućavali drugim nepoznatim osobama da ulaze u logore i zlostavljaju zatočenike te da su i sami sudjelovali u njihovom premlaćivanju, odnosno fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Sud je prilikom odmjeravanja visine kazne uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenih - porodično stanje, ponašanje tokom suđenja, pomoć određenom broju zatočenika te okolnost da ranije nisu osuđivani.