Ulica s dva imena
95

Komšije iz Šantićeve ulice u Mostaru i danas osjećaju posljedice života na "ničijoj zemlji"

Piše: R. D.
Ahmet Šahović i Pašo Šarotić (Foto: Klix.ba)
Šantićeva ulica u Mostaru u ratu je bila poprište najtežih sukoba Armije RBiH i HVO-a, a njeni stanari i danas 22 godine od rata osjećaju posljedice života na prvoj liniji.

Zgrade su im posljednje obnavljane, većina stanova samo djelimično, prateće infrastrukture nema nikako, sve je neuslovno i kako reče jedan naš sagovornik, po noći je ovo ulica strave i užasa.

Ratom povučena linija razdvajanja uslovila je neke administrativne specifičnosti ili nelogičnosti, govori nam Dražen Ondelj, kojeg sve komšije znaju kao Pera, pokazujući nam koja zgrada službeno nosi adresu Alekse Šantića, a koja je naslovljena kao Tvrtka Miloša. Odnosi se naravno na zgrade u istoj ulici, ulici koja ima dva imena.

Dugo poslije rata spekuliralo se da li će se devet potpuno srušenih objekata koje se nalaze na istočnoj strani ulice, preko puta zatvora, ikako biti obnavljane. Naporima udruženja koje je formirao sad već preminuli Muradif Kurtović, te donacijama stranih organizacija objekti su obnovljeni, ali je većina stanova stanarima predata u nedovršenoj, roh bau fazi. Parter, odvod oborinskih voda, ulična rasvjeta, sve ono što jedno naselje čini normalnim mjestom za život, nikad nije urađeno.

Kad malo kiše padne jezero nastane

"Ništa od toga nikad nije rađeno, stalno se kopalo zbog uvođenja raznih instalacija, ali nikad nije urađeno ništa za odvod oborinskih voda, tako kad malo kiše padne, stvaraju se jezera i dosta automobila ne mogu kroz njih, a teško je progaziti do haustora", govori nam Ondelj, pokazujući gomile građevinskog otpada koje i danas stoje ispred zgrada.

Ondelj govori da je 2004. godine, kad je on dobio ključeve od obnovljenog stana, imao informacije da postoji novac za uređenje prostora između zgrada, te da je danska organizacija koja je finansirala obnovu novac prebacila gradskoj upravi.

Neuređeni prostor između zgrada sada slobodno koriste uposlenici obližnjih javnih institucija, Poreske uprave, ministarstava, Hrvatske pošte, kao i gosti Hotela Ero.

Državni službenici znaju divlje parkirati i blokirati prolaz vatrogascima

"Kako je sve u potpuno neuređeno, onda svi parkiraju bez ikakvog reda, pa zbog zagušenosti izbijaju razni incidenti, zna doći i do fizičkih obračuna. Kad je gorio krov jedne kuće, vatrogasci nisu mogli proći od divlje parkiranih automobila, zamislite kako tek onda prolazi hitna pomoć", žali nam se Dražen.

Sve je ostavljeno i zaboravljeno zbog statusa ničije zemlje, ali se govori Ondelj kod uvođenja instalacija precizno vodilo računa koja je zgrada na čijoj strani.

"Pravi je fenomen kako su priključci instalacija poslije rata rađeni kako je crta nalagala. Moj stan je bio na HVO strani, pa mi je struja uvedena s hrvatske strane, zgrada do moje je bila pod kontrolom Armije, priključena je struja sa druge strane", govori nam naš sagovornik.

Sve je ovo inat gradske uprave, zaključuje Ondelj te nam govori kako je čudan osjećaj živjeti u centru grada, a ne imati gradsku rasvjetu, a s prozora gledate osvijetljena brda ili periferiju grada.

Ratne podjele brišu zajednički problemi

"Iako su ovdje bili najžešći ratni sukobi, danas podjela nema. Svima su zajednički problemi i oni nas ujedinjuju", govori nam na kraju Ondelj.

Stanari su nekoliko puta sami plaćali kamione šljunka da se teren izravna, ali stotine automobila dnevno to izruju, a prva kiša odnese.

Sličnog je stava i Ahmet Šahović kojeg zatičemo dvije zgrade dalje od Ondelja.

Prepušteni sami sebi

"Ovo je nekad bio centar grada, a danas je ništa. Nemoguće je nekad i po danu proći njome, po noći je tek strava i užas. Čim prva kiša padne nama trebaju rudarske čizme da progazimo do stana. O nama računa ne vode ni jedni ni drugi, ovdje na liniji razdvajanja ostavljeni smo sami sebi", govori nam Šahović.

"Sela se izgrađuju i asfaltiraju, po selima ima trotoara, a ovdje u centralnoj gradskoj zoni nisu u stanju da srede ovo malo između zgrada", razočaran je on.

Pašo Šarotić kazao nam je slično kao i dva njegova prethodnika, te dodao da je "Šantićeva čuvena ulica u centru grada, ali je od nje svako digao ruke. Ne znamo je li gore ova zapuštenost, rupe i nepostojanje rasvjete ili ovi koji rade u ministarstvima pa parkiraju u ovom haosu od prostora tako da do nas ne mogu hitna ili vatrogasci da stignu“.

U Budžetu Grada Mostara za 2017. godinu našao se i usvojeni amandman Naše stranke, predložen na javnoj raspravi, kojim su osigurana minimalna sredstva za početak radova na uređenju partera, ali građani Šantićeve ulice, komšije s prve linije još ne mogu zamisliti kad će do svojih stanova moći doći normalno kao i drugi građani Mostara.

Još je zanimljivije da su građani Šantićeve ulice, kao birači sa područja centralne gradske zone ili distrikta jedan od dva razloga za presudu Ustavnog suda i neodržavanje lokalnih izbora od 2008. godine.