Piše: Asim Bešlija
U predivno majsko jutro, okruženo zelenilom i cvrkutom ptica, sjedate u svoj automobil i krećete na posao. Zahvalni ste bogu ili kome već, što ste živi i zdravi i što radite kako biste mogli uzdržavati sebe i svoju porodicu. Na vama je lijepo ispeglana košulja, uredno svezana kravata, fino počešaljni, obrijani, mirisni. Sve je nekako lijepo. E, kako život nije baš toliko pravedan i imate nesreću da živite tu gdje živite, uskoro će tu idilu uništiti potoci znoja, što na vašem čelu što ispod pazuha. Čim ste izašli na glavnu saobraćajnicu, odmah nerviranje. Kolone su toliko duge da biste radije nekako radije preletjeli sve to. Ali, ne može. Dakle, gužvate se po metropoli jer u njoj jednostavno nema dovoljno puteva koji bi usisali sva vozila koja se zbog njene centralne pozicije u državi slijevaju u nju. Ima već decenija kako se tu prave neki putevi, zaobilaznice, longitudinale, od para koje vi plaćate kroz porez i to upravo tim svojim znojem.
No, nekako se progurate do svoje destinacije. Međutim, na destinaciji uvidite da svoga ljubimca nemate gdje parkirati! Novi talas znoja. Stojite. Iz vas je već red vozila, trube, nerviraju se, psuju, neki od njih izlaze iz kola da vam priprijete. Nema druge nego da se odvezete dalje i napravite krug pa opet provjerite ima li mjesta za parking. Čak su i obližnji parkinzi sa naplatom, koji su ništa više od izrovljene ledine, popunjeni kolima. Kad ste napravili krug , konačno se ukazala prilika pa hvatate taj mali prostor za parking koji je jedva dovoljan da vozilo stane a vrata skoro da ne možete otvoriti.
Nakon posla opet iste gužve. Kolone vozila sa ljudima koji se vraćaju s posla. U međuvremenu, na više mjesta na glavnim saobraćajnicama izvode se radovi. Napolju je 35 stepeni a vama i pored klime skoro pa zlo. Obnavljaju se tramvajske tračnice, iz nekog razloga vrlo sporo. Zatim malo dalje, na skoro asfaltiranoj cesti izrovljena je rupa jer prije asfaltiranja nije popravljena kanalizacijska cijev. Pa, se ponovo rovi. Prođete glavnu saobraćajnicu koja je de fakto jedina sa ravnim i normalnim asfaltom, a onda rupe, neravnine, sve se trese.
Konačno ste ispred svoje zgrade, ali, gle čuda, iako ste stanar, nemate gdje parkirati! Naime, u blizini je nekoliko popularnih kafića pa su gosti popunili sva parking mjesta na kojima biste vi po prirodi stvari trebali parkirati. Novi talas znoja. Kada ste vozilo ostavili na trotoaru, rizikujući da vam policajac zakači kaznu od 40 KM, dolazite doma. Od mirisnog čovjeka od jutros ostalo je malo. Iscrpljenost, oduran miris, živci koji još titraju. Dakle, jedna šetnja, trčanje ili vožnja biciklom bi vam dobrodošli.
U kasno poslijepodne idete u šetnju pored Miljacke. Na šetalištu su razvaljene klupe, oborene kante za smeće a gomile papira svuda naokolo. I oni koji sve to čiste ne mogu da načiste. U toj 'rijeci' plivaju plastične boce, lopte, i raznoliko drugo smeće.
Svježe ofarbane zgrade okolo ukrašene su raznolikim vešom. Šetaoci mogu uživati u izložbi donjeg veša komšinice i njenog muža.
Jedino normalno šetalište u gradu okruženo stoljetnim stablima također gubi svoju svrhu. Svuda okolo se gradi i saobraćaj je sve gušći.
Dalje prema centru ogroman kompleks ruševina čeka već 13 godina da bude uklonjen. S druge strane, fasade prelijepih austrougarskih građevina čekaju da budu osvježene.
Na najinteresantnijim historijskim mjestima vašeg grada pokretni štandovi. Nekakvi ljudi sa plastičnim vrećama na stolićima sklepanim od drveta prodaju od gaća do posuđa. Sve poredano po ulici. Ko da ste u nekoj bliskoistočnoj metropoli. To nikoga ne tangira i zakon se ne provodi.
Već je kasnije poslijepodne, predveče. Hoćete popiti kafu u nekoj od bašti, ali ne može. Vlasnici kafića ne prave kafu jer im se ne isplati da vi sjedite i pijete kafu. Da li biste pojeli sladoled? Ne, ko zna da li je higijenski ispravan. Sendvič? Ne, ko zna ima li tu salmonele. Najbolje se vratiti kući, gledati TV i grickati čips. Sutra je novi dan kao novi prilog dilemi – kako što brže u Sarajevu doživjeti nervni slom?
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
