Na tamošnjoj plaži, projektilima ispaljenim iz izraelskih vojnih helikoptera ubijeno je deset Palestinaca. Tri žrtve među njima bili su majka i njeno dvoje djece, od kojih je jedno imalo dvije i po godine, a drugo 18 mjeseci. Među teško ranjenim bilo je još palestinske djece, koja su sa svojim roditeljima tog sunčanog petka samo htjeli provesti dan na obali mora, kao što su valjda milioni druge djece, u isto vrijeme sa svojim roditeljima negdje na drugoj piješčanoj obali i na drugom meridijanu uživali u svojoj dječijoj radosti. Da se kojim slučajem ovaj zastrašujući zločin desio bilo gdje drugo, i da je kojim slučajem takav napad bio protumačen kao udar na interes velikih imeprija – Amerike, Izraela ili Britanije, vjerovatno bi kasnila i sama ceremonija otvaranja Svjetskog prvenstva u Njemačkoj.
Da ne bi došlo do zabune. Bez namjere da se priziva odmazda (gluho i daleko bilo) ili da se hipotetički postavi pitanje šta bi bilo da je bilo, ovakvi teroristički činovi, potvrđeno je bezbroj puta, za posljedicu imaju istovjetne, ako ne i teže odgovore. I to se već desetljećima dešava na trusnom palestinskom tlu. Logično je i da svaki prezir i osudu zaslužuju potezi bombaša samoubica koji su nebrojeno puta do sada na tom području sijali smrt među Izraelcima. Retorika po kojoj na teror treba odgovara terorom već odavno je bliskoistočna svakodnevnica. Problem je, međutim, u tome što se kroz jednu prizmu gleda na ubilačke i monstruozne činove Izraelaca, i na očajničke samoubilačke i ubilačke odgovore Palestinaca. Klasična zamjena teza. Takva je slika davno uramljena. Vještom medijskom prevarom stvorena je slika prema kojoj je svako zlo došlo od Palestinaca, Iračana, Afganistanaca, Iranaca. Na osnovu tako konsrtuisanih i friziranih informacija formira se svijest i mišljenje. Zauzima se stav i odlučuje se rigorozno kažnjavati ''raznorazne osovine zla''. Po toj logici, zlo nije to što se svakim danom otkrivaju dugo čuvane tajne o strašnim ubistvima civila u Iraku i Afganistanu, koja su počinili američki vojnici. Ili raketiranje izraelske armije po palestinskoj djeci. To nije zlo. To je adekvatan odgovor na teror.
Tako je formirana svijest po kojoj se treba vjerovati imperijalističkim medijima, a ne svojim očima. I razumu. Zbog zločinačkog napada izraelskih vojnika tog petka i krvi one palestinske djece, sav onaj glamur i spektakl priređen u Njemačkoj u čast fudbala, bio je tako jadan, bijedan i normalnom čovjeku, naprosto, neshvatljiv.
Piše: Nermin Bise
