Kako do dugovječnosti
27

Koliki je životni vijek ljudi u BiH i znači li više potrošnje na zdravstvenu zaštitu i više života

L. S.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Naučni časopis Nature Communication dokazao je da više potrošnje na zdravstvenu zaštitu znači i više života te da ljudska bića imaju potencijal da žive i do 150 godina.

O ovoj temi razgovarali smo sa doktoricom Adnanom Dizdarević – Maksumić, specijalisticom socijalne medicine i voditeljicom Službe za socijalnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine.

Da snovi o sve većoj dugovječnosti postaju realnost, potvrdila je i Dizdarević-Maksumić, kazavši da se danas vjeruje da se uz pomoć medicinsko-tehničkog načina može ostvariti osim apsolutnog zdravlja i dugovječnosti čak i vječna mladost.

"Brojni su primjeri naučnika koji su, tragajući za 'eliksirom mladosti', dobili niz značajnih nagrada, čak i Nobelovu nagradu, koju su 2012. godine za fiziologiju dobili britanski naučnik John B. Gurdon i japanski naučnik Shinya Yamanaka za otkriće postupka dobivanja od bolesnika ljudske induciranje pluripotentne ćelije koja se koristi za proučavanje mehanizama njihovih bolesti. U stručnim i naučnim krugovima mišljenja su da se ovim otkrićem u 'budućnosti otvaraju mogućnosti liječenja ovom vrstom matične ćelije', što će reći da se otvaraju mogućnosti za konačni pronalazak 'eliksira mladosti'", objasnila je doktorica.

Navodi da osobe u razvijenim zemljama mogu očekivati sve duži životni vijek i sve veću starost, s osvrtom na očekivano trajanje života u Bosni i Hercegovini.

"Prema posljednjim dostupnim podacima Federalnog zavoda za statistiku, očekivano trajanje života pri rođenju za stanovnike Federacije BiH u 2019. godini je bilo 77,13 godina, nešto više za žene (79,25) nego za muškarce (74,93). Prosjek zemalja Evropskog regiona SZO-a je 77,1 godina", potvrdila je Dizdarević-Maksumić.

Osvrnula se i na očekivani životni vijek ljudi u razvijenim zemljama koji, kako kaže, doživljavaju sve dužu starost.

"Svjetska populacija trenutno raste u prosjeku od 75 miliona ljudi na godinu, što znači da 2050. godine možemo očekivati da svjetska populacija iznosi 9 milijardi ljudi", kaže naša sagovornica.

Uporedila je i na kakvom mjestu stoji Bosna i Hercegovina u odnosu na zemlju koja ima najveću očekivanu dužinu života.

"Hong Kong ima najveći očekivani životni vijek na svijetu. Prosječan životni vijek za žene u Hong Kongu je 87,8 godina i 82 za muškarce. Prema posljednjim dostupnim podacima Federalnog zavoda za statistiku, očekivano trajanje života pri rođenju, za stanovnike Federacije BiH u 2020. godini, bilo je 75,75 godina i smanjeno je u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo 77,13 godina".

Adnana Dizdarević-Maksumić
Adnana Dizdarević-Maksumić

Na pitanje znači li više potrošnje na zdravstvenu zaštitu i više života, doktorica Dizdravić-Maksumić objašnjava da je uloga lijekova u produženju ljudskog života predmet neprestanih špekulacija, te da se uvezi s tim stalno sukobljavaju dvije suprotstavljene teze: biotehnološka i socijalna teza.

"Što se tiče biotehnološke teze, stav je da nova medicinska otkrića imaju najvažniji utjecaj na produženje očekivanog trajanja života. Socijalna teza, s druge strane, tvrdi da je utjecaj novih lijekova na produžetak očekivanog trajanja života neznatan i upozorava na pojavu 'patologizacije svega', te na činjenicu da brojni savremeni lijekovi tek ublažavaju simptome. Smatra se da socijalni faktori imaju veći utjecaj na smanjenje smrtnosti od medicinskog tretmana", pojasnila je.

Doktorica zaključuje da više novca, u smislu ulaganja u medicinu, kako preventivu, dijagnostiku, ali i kurativu u konačnici znači bolju zdravstvenu zaštitu, veći kvalitet zdravstvenih usluga i veće zadovoljstvo kako zdravstvenih profesionalaca tako i pacijenata.

"Produženje životnog vijeka, bez poboljšanja kvalitete života, samo po sebi nema smisla. Sve da se i pronađe “čarobna pilula” koja bi ljudski vijek produžila na 150 godina ili više, pitanje je koliko to ima smisla i šta bismo dobili u konačnici. Dobili bismo ekstremno staru populaciju, podložnu raznim bolestima, zapravo populaciju kojoj bi trebalo sve više lijekova i liječenja, u koju više treba ulagati nego što bi takva populacija mogla doprinijeti", zaključila je Dizdarević-Maksumić.