Kojović za Klix.ba o novom političkom manifestu Bh. bloka i ulozi OSCE-a u smjeni VSTV-a

Želim da posjetimo svaku opštinu, grad, da razgovaramo sa građanima, da čujemo direktno od njih šta ih muči, frustrira i kako oni vide izlaz iz ove političke agonije, ove permanentne krize i atmosfere straha koju kreiraju i politički eksploatišu nacionalističke stranke.

Nacionalisti uvijek izvlače ono najgore u ljudima. Ovo kako sada živimo, to nismo mi. Srđan Aleksić smo mi, Neđo iz Ljubuškog smo mi, Amir Reko smo mi – svi ti heroji koji su u stravičnim vremenima pokazali nevjerovatnu ljudskost i hrabrost i koju su, neki od njih, platili najvećom cijenom. Moji su sadašnji bosanski heroji, recimo, matematičari Tijana, Amar, Boris, Dejan, Adnan i Damjan koji su se uspjeli izboriti sa našim lošim i siromašnim obrazovnim i političkim sistemom i na svjetskim takmičenjima osvajati medalje i učiniti nas ponosnim.

Često kad razgovaram s ljudima spominjem našeg Amira Hasičevića, člana Naše stranke iz Gračanice. U ratu je bio specijalac, prošao grozne stvari a opet ne dijeli ljude po naciji i vjeri, u miru doktorirao ekonomiju, osnovao nekoliko izuzetno uspješnih kompanija, zapošljava ljude, tretira uposlene kao svoju porodicu i sve što je stekao riskira baveći se politikom želeći da promjenama koje zagovara pomogne još većem broju ljudi. Dakle, u svakom vremenu on je BiH branio na način na koji joj je bio potreban. Meni su takvi ljudi uzor patriotizma. To je moja Bosna i Hercegovina, a ne zločinci i fašisti iz ovog ili prošlog rata. To je stav koji je ideološka kičma BH bloka i svako ko tako misli je dobrodošao u naš blok.

Nedavno je Naša stranka odaslala saopćenje u kojem se zahtijeva da OSCE imenuje privremenu upravu. Ubrzo nakon toga u medijskom prostoru su se pojavile reakcije o tome da ovo baš i nije u skladu sa ovlaštenjima OSCE-a. U konačnici i iz OSCE-a su se oglasili kazavši da nemaju taj mandat. Je li ovo bio neki svjesni pritisak ili pak ishitrenost?

Mi možemo diskutovati o interpretaciji Aneksa 6. u kojem se govori o ovlastima OSCE-a u zaštiti ljudskih prava i njihovoj ulozi supervizora nad pravosudnim sistemom. Činjenica je da je OSCE u prošlosti nametao stranog supervizora VSTV-u, da su uprkos protivljenju nekih naših sudija dobili na uvid sudske materijale koje su tražili kako bi utvrdili sistemske manjkavosti.

Dakle, imamo u skorijoj prošlosti demonstraciju ovlasti OSCE-a o kojima govori Aneks 6. Ako u nekom sporazumu između mene I vas piše da ja MORAM sarađivati s vama po nekim pitanjima onda ja to tumačim na način da ako mi vi nešto naredite ja to moram izvršiti. Upravo to piše u Aneksu 6. I upravo zbog toga smo tražili da intervenišu u momentu kada je naš pravosudni sistem u etičkom ali u funkcionalnom smislu nakon dugotrajne agonije potpuno urušen. Naravno da je naš cilj bio pritisak na OSCE, pritisak da radi ono što mu je Aneksom 6. Dejtonskog sporazuma dato u nadležnost. Njihov, kao i mandat mnogih drugih predstavnika međunarodne zajednice, nije samo organizovanje svečanih prijema, ispijanje koktela i nadziranje da se dejtonska luđačka košulja slučajno ne pocijepa.

Mislim da je vrijeme da se počne diskutovati o interpretaciji Aneksa 6. u kojem se govori o ovlastima OSCE-a u zaštiti ljudskih prava. OSCE se u nekoliko navrata pokazao kao supervizor nad cjelokupnim bh. pravosudnim sistemom. Prisjetimo se da je OSCE angažovao Joannu Korner da sačini izvještaj o procesuiranju ratnih zločina na državnom nivou u BiH. Uvid u dokumente potrebne da se sačini izvještaj bio je britanskoj sutkinji onemogućavan i od strane Suda i od strane Tužilaštva BiH. VSTV tad na zahtjev OSCE-a izdaje nalog da se sutkinji Korner mora dopustiti uvid. S tim je povezana i smjena Gorana Salihovića.

Prisjetimo se da su OSCE i VSTV potpisali memorandum o razumijevanju kojim se formalizira saradnja u vezi sa aktivnostima koje provodi Misija OSCE-a u BiH u okviru praćenja krivičnih predmeta korupcije. Njega je potpisao Milan Tegeltija kojeg se sumnjiči za korupciju.

Prisjetimo se da OSCE radi radionice o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju a glavni partner u Bh. pravosuđu je osumnjičen za korupciju. OSCE također ulaže i finansijska sredstva da se naše pravosuđe lakše iznese s problemima koji muče naše društvo, kakav je, možda i najznačajniji, korupcija. Ako OSCE želi svoju misiju učiniti uspješnom, oni moraju imati pouzdane partnere. Ako imaju ulogu supervizora, Dejtonom propisanu, oni mogu uticati i na odabir tih partnera, ili bi trebali moći.

U suprotnom, ako znate da vas partner iznevjerava, tj. da je on oličenje onoga protiv čega se vi borite, a vi nastavljate saradnju s njim, onda ste saučesnik. Naravno, ne govorim samo o gospodinu Tegeltiji kad kažem partner.

Problem je u tome što je jako malo sudija i tužilaca koji su spremni da se ograde od njegovog rada. Ako se sjećate saopštenja, naš prvi zahtjev je bio da kompletan saziv sadašnjeg VSTV-a, na čelu s predsjednikom Milanom Tegeltijom, odmah podnese ostavke na članstvo, a tek onda da OSCE imenuje privremenu upravu, tj. ljude koji mu mogu biti pouzdani partneri za provođenje vlastite misije. Nažalost, požurilo se s negativnim ocjenama tog saopštenja iz ugla da bi OSCE trebao imati negdje crno na bijelo napisano: OSCE može imenovati privremenu upravu VSTV-a. To nismo htjeli reći. Naše saopštenje nije bilo o ovlastima, nego o pozivanju na odgovornost OSCE-a i prema vlastitoj misiji i prema vlastitom novcu i prema Daytonu i, prije, svega, prema našim građanima.

Kako ste doživjeli sve ono što se pojavilo nakon odlaska premijera KS-a Edina Forte u Banju Luku kod gradonačelnika Igora Radojičića, a posebno izraženu podrška Banjoj Luci za Evropsku prijestonicu kulture 2024.?

Žao mi je što je jedan tako važan i politički hrabar potez za Bosnu i Hercegovinu iskorišten za kratkoročnu, uskogrudnu političku korist. Banja Luka aplicira za kulturnu prijestolnicu i novčanu podršku Evrope zajedno sa Bihaćem i Jajcem. Dakle, nudi nam se jedan iskorak u međuentitetskoj pa i međuetničkoj saradnji. Mostar, s druge strane, nije imao izbore od 2008. godine, uopšte nema Gradsko vijeće koje bi moglo organizirati sve što je potrebno i nadzirati upotrebu tog evropskog novca.

Na kraju krajeva, bilo bi zaista apsurdno da grad kojim potpuno samovoljno upravlja jedan čovjek i koji već više od deset godina nema demokratski izabranu vlast bude izabran za kulturnu prijestolnicu Evrope. Ne radi se ovdje, niti se ikada može raditi o tome da li nam je draži Mostar ili Banja Luka, Bihać i Jajce. Radi se o našim, bosanskohercegovačkim gradovima i činjenici da se Sarajevo po prvi put ponaša odgovorno i proaktivno kao glavni grad države BiH. Moram i to da kažem, ako se kojim slučajem desi da Mostar postane prijestolnica kulture, ja ne sumnjam da bi mu Vlada KS bila spremna izaći u susret na jednak način kao Banja Luci, Bihaću i Jajcu.

Određeni centri su Fortin odlazak u Banju Luku iskoristili za ponovno etiketiranje Naše stranke, koja je kičma kantonalne vlasti, u smislu dovođenja u pitanju vašeg patriotizma, rada protiv Bošnjaka i sl. Kako na to gledate?

Uspostavljanje dobrih odnosa i rad na zajedničkim projektima Sarajeva i Banja Luke od kojih će koristi imati i oba grada i cijela država je antipatriotski potez? Mislim da se svi moramo zamisliti nad tom tezom, a posebno nad krajnjim logičkim posljedicama takvog razmišljanja. Gdje zapravo počinje i prestaje BiH u glavama ljudi koji tako razmišljaju?

Iz SDA su u aprilu najavili da će u maju pokrenuti smjenu Vlade. Nije do toga došlo. Možda će u junu?

Možda. Možda će iznosi novca koji se nude poslanicima prerasti iz stotine hiljade maraka u milione i možda će pronaći najslabiju kariku, ali zasad nisu uspjeli i, dok god je to tako, mi ćemo raditi ovako i još bolje od ovoga kako smo počeli – vrijedno, pošteno, stručno i u interesu građana i BiH.

Impresioniran sam Vladom KS, njihovim hvatanjem ukoštac sa zapuštenim problemima, atmosferom koju je stvorio premijer Forto i u kojoj svako radi svoj posao i svako svakom pomaže.

Donošenje zakona o utvrđivanju porijekla imovine izabranih i imenovanih funkcionera, javni registar uposlenika, reforma tenderskih procedura, obnova spomen parka Vraca, najveća akcija čišćenja grada, besplatan javni prevoz veteranima, pomoć za đake škola u RS-u kojima tamošnje vlasti negiraju bosanski jezik, pomoć u obnovi Aladže pa i ova saradnja sa Banja Lukom o kojoj smo već pričali su već jasno pokazali u kojem pravcu su krenuli i sad je izvjesno da je Sarajevo na putu da za četiri godine zaista postane glavni grad BiH, ali i ono što po svojoj historiji, kulturi i svom ljudskom karakteru zaslužuje – unikatna evropska metropola u kojoj se istok i zapad ne sudaraju nego jedno drugo upotpunjuju na najljepši način.

Ima li bojazni da će neki politički partneri poput SBB-a napustiti koaliciju?

Ni u daleko idealnijim političkim okolnostima od naših ne bi bilo jednostavno voditi Vladu koju čini čak šest političkih stranaka. Ne mogu, čini mi se, dovoljno naglasiti koliko je važno da Vlada i skupštinska većina funkcionišu tako čvrsto i kvalitetno i to pod stalnim pritiskom SDA i njihovih ljudi instaliranih u administrativni sistem i njihovih medija. Sasvim je sigurno da je snaga ove Vlade jednim dijelom rezultat dobro vođenog pregovaračkog procesa koji je rezultirao istinskim sporazumom o principima, ali, što je možda još i važnije, sa preko 300 zakona i mjera koji sada predstavljaju akcioni plan ove Vlade.

Pri tome, građani su svjesni da stranke koje čine Vladu kantona Sarajevo nisu istomišljenici o svim političkim pitanjima koja se pred njih postavljaju, ali i vide da ako ste spremni interese građana, kantona, države BiH staviti kao apsolutni prioritet i do kompromisa o određenim pitanjima doći kroz razuman, argumentovan dijalog, onda dobijete ovo što imamo u Sarajevu - najbolju kantonalnu Vladu ikad.

Sve su stranke i njihovi predstavnici do sada pokazali izuzetnu spremnost na reforme, na rad i zavidnu, otpornost na SDA-ove nemoralne ponude, na izazove jeftinog populizma i neosnovane napade. Krucijalno je za BiH da tako i ostane, da sarajevska Vlada postane model za cijelu BiH. Da postane standard u transparentnosti i opredijeljenosti za evropske reforme ispod kojeg se više ne može ići.

Već šesti mjesec BiH nije poslala Godišnji nacionalni plan za NATO (ANP). Opstrukcije od političara iz RS-a protiv NATO-a nikad nisu bile jače. Opet, neki bi i da se u vezi s ovim pitanjem postigne kompromis. Kako Vi na ovo gledate?

Kompromis o tome hoćemo li poštovati već donesene strateške odluke, zakone i stvarnost koja nas okružuje? Što se Naše stranke tiče, stav je bio jasan od prvog dana, članstvo BiH u NATO-u je interes države BiH i interes svih onih građana koji sanjaju da prijetnje o promjeni naših granica i novim ratovima jednom zauvijek prestanu. Za Našu stranku to je vitalni interes BiH.