Regiju je uzdrmala vijest o iznenadnoj ostavci premijera Republike Hrvatske Ive Sanadera. Većina komentara od onih visokih dužnosnika iz Bruxelessa, do zgubidana sa splitske rive puna je nevjerice: 'Mi smo začuđeni', govori predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso, 'Sanader je bio garant puta Hrvatske u Evropu'.
'Nije nas smio ostaviti u ovolikim dugovima, kad je država u ovakvim problemima' - kaže izgladnjeli, zaduženi i razočarani puk.
I CNN i BBC u svojim vijestima tvrde da je ostavka hrvatskog premijera koji je poveo zemlju u evropske integracije prvorazredno iznenađenje.
Pa u čemu je onda problem? Problema je više, a u najkraćem izgledaju ovako: hrvatski dug je već sad dva i po puta veći od onoga koji je imala bivša Jugoslavija, sasvim je izvjesno da se skoro neće ni u Evropsku uniju, a veliko i zlo. Nešto nazvano Hrvatska demokratska zajednica je nemoguće reformirati sve dok u njemu sjede ratnim transakcijama i poratnim pljačkama umazani tipovi poput Andrije Hebranga, Vladimira Šeksa ili Božidara Kalmete, koji utjelotvoruju naslijeđe mraka Tuđmanovog režima.
U tom slučaju, profesoru filozofije, germanisti i bonvivanu nije preostalo ništa drugo nego da odstupi. Istina, nije rekao zbog čega, ali to nije veliki problem ni naslutiti.
Faberovo preduboko kopanje
Sanader je, iako desničar, evropski čovjek i intelektualac i može mu se prikačiti sve i svašta – ali ne i to da spada u kriminalno političke strukture u kojima je dobar dio stranke kojoj je tih dvadeset godina bavljenja politikom pripadao. A prošao je kroz sve: bio ministar znanosti, zamjenik ministra inostranih poslova, šef Tuđmanovog kabineta, predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade.
Istina, za razumijevanje njegove biografije možda je bitnija ona 'alternativna', čovjek je radio kao intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, bio urednik ozbiljne biblioteke, filozof i germanist po obrazovanju, u Austriji se kao student postdiplomac izdržavao prodajući kalendare za kamiondžije s dugonogim ljepoticama. Prošao je, dakle, sve što treba za ozbiljnu biografiju. No, za konstantno bavljenje politikom na ovoj strani svijeta to, očigledno, nije (bilo) dovoljno.
Jer ako je istina, a biće da jeste, da je nedavno smijenjeni Sanaderov policajac za specijalne namjene Vladimir Faber smijenjen zbog toga što je krenuo čistiti nerazjašnjene slučajeve (između ostalog i ubistvo vlasnika Nacionala Ive Pukanića) i u njima našao skoro sve visoke dužnosnike HDZ-a, Sanaderu nije ostalo mnogo manevarskog prostora. Možda je u jednom trenutku Sanader sjeo i racionalno sagledao šta ima oko sebe.
Pritisnut čaršijsko-doušničkim pričama o postojanju nekakvih kompromitirajućih materijala, mračnjaci poput Šeksa, Kalmete i Hebranga - kad bi krenuo u obračun s njima, kao onomad s Ivićem Pašalićem - odmah bi dostavili novinama i portalima, svjestan da u naredne dvije do tri godine ne može uvesti Hrvatsku u EU i , na kraju, svjestan silnih dugova samo rekao: 'K vragu i vlast i država i politika, što bih ja vozio kamion pun avanturista i lopova koji mi, ionako, rade o glavi, a pritom me i ucjenjuju!' Nije li, uostalom, u prilično nejasnom obraćanju rekao da je vrijeme za druge i da je njegovih dvadeset godina bavljenja politikom dosta, iako nije isključio ni povratak u politiku.
Život i kabare
Za sve razloge Sanaderove ostavke još će valjati pričekati, ali čini se da je umakao zbog činjenice da Hrvatsku – samim tim i njezinog najvećeg izvozno – uvoznog partnera Bosnu i Hercegovinu – čekaju dvije vrlo teške godine. Godine u kojima je Sanader, da je nastavio ići preduboko, mogao završiti kao Zoran Đinđić, s metkom u plućima, u sanduku prekrivenom barjakom uz visoke počasti. U tim godinama će isplivavati priče o bogaćenju u i nakon rata, namještanju 'zauzimanja' i 'oslobađanja' teritorija, Zagorčevim draguljima i Legijinim putovnicama, kockarskim dugovima ambasadora i jadu običnog svijeta koji je doveden na rub egzistencije. Za to je potreban neko objektivno jači, nekakav dinarski Elliot Ness, a ne čovjek koji je.
U vrijeme dok je radio u teatru, po konobama ganjao Feralovog urednika Predraga Lucića da zajedno prave kabare, koji je kasnije – jer život je najbolji reditelj - tako uspješno realizirala sarajevska glumica Hasija Borić. Neko s tim senzibilitetom, naprosto, ne može nakraj s Glavaševim ubistvima i sa odredima za prebijanje, Kalmetinim građevinskim poduhvatima u kojima tal imaju sve gori od goreg, pokrivanjem nezakonitih nabavki, sve ono što je obogatilo klasu tajkuna i novobogataša.
U tom smislu Sanader je čist. BMW koji mu je nedavno kupljen jedina je afera koju su mu uspjeli iskopati. Njegovoj nasljednici Jadranki Kosor ostaće vruć krompir, koji ne može savladati, to je jasno, dok SDP, najjača opoziciona stranka, (s pravom) priziva vanredne izbore.
Jer, da budemo krajnje jasni, Hrvatska koju vodi Sanader mogla je biti stabilan susjed i dobar partner, u krajnjoj varijanti i neko za koga se može i uhvatiti na putu ka Zapadu. Hrvatska Šeksa i Hebranga je narogušeni balkanski kiklop obremenjen nasljeđem korupcije i zločina. Činjenica da je Sanader stigao pred zid u kojem je to morao shvatiti govori i nešto o njegovoj elitističkoj poziciji, ali i o zemlji koja ima najdužu granicu s našom. Nas još čekaju ovakvi problemi i vjerujte, neće nam biti lako izboriti se s njima.
Kao što ovih dana, sigurno, nije lako ni Sanaderu za kojeg čovjek, kad ga vidi kako glumi da je sve u redu i da se osjeća sjajno unatoč tome što odlazi na pola posla, osjeti potrebu da ga iskreno upita: 'Koja te je muka Ivo na sve ovo natjerala?' Ali, politika, pogotovo sad i ovdje, ili ondje kako vam drago, već dugo nije takva disciplina.
Ako se dogodi da bude u nekoj budućnosti, nema sumnje da će i Sanader u njoj igrati neku od uloga.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
