Ipak, prema riječima prof. dr. Abdulaha Kučukalića, šefa Klinike za psihijatriju KCUS-a, slučajevi ovisnosti o kockanju nisu zabilježeni često poput ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, alkoholu, pa i o seksualnim nastranostima.
"Ljudi koji su ovisni o kocki ne dolaze na kliniku iz prostog razloga jer se kod nas ne smatraju bolesnim, pa i ne traže pomoć psihijatra. Ona se traži tek kad kroz tu vrstu ovisnosti naprave neko krivično djelo, pa sticajem više sile dođu na kliniku zbog psihičkih problema", rekao je Kučukalić za naš portal.
On je istakao da je bilo nekoliko slučajeva osoba koje su sklone kockanju i koje su u tim aktivnostima potrošile velike svote novca. Kučukalić je za naš portal objasnio da se, kada je taj problem u pitanju, radi o poremećaju nagona gdje postoji jaka sklonost kocki i takva osoba je na neki način prisiljena raditi takvu vrstu aktivnosti.
"Ukoliko kockar na neki racionalan način želi da se odupre nagonskim impulsima kod njega se stvara jaka anksioznost, strah, neugodnost, pa se obično ponovo odluči na kockanje. To je psihološki mehanizam, a postoji i sociološki element. Ako je jednom promašio onda misli da će naredni put dobiti da se izvadi, međutim to je ono što ljude tjera u još veći jad", izjavio je Kučukalić.
Liječenje ovih pacijenata dug je i složen proces u kojem se, pomoću psihoterapije takvim osobama daju upute kako bi promijenili način razmišljanja i ponašanja.
"Ne možemo govoriti o velikim uspjesima u liječenju ovisnika o kockanju. Nismo radili neke studije, pa ne možemo egzaktno pričati o uspjehu. Iz iskustva literature i drugih u svijetu, uspjeh je ograničen i nema nekih velikih rezultata. Uspjeh je prema mojim procjenama od jedan do pet posto", zaključio je Kučukalić.