{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ko nas to vodi u Evropu?

S
27.3.2009. u 08:25
0
13
Ko nas to vodi u Evropu?
0
Ko nas to vodi u Evropu?
Je li vam se odskora ili u posljednjih 10-ak godina čini kako mi zapravo ne mičemo na putu tzv. Evropskih integracija naše zemlje ka nečemu što bi od ovog komada kontinenta trebalo napraviti normalan sistem, kao i sve ostale? Je li vas izdala nada i čemu se zapravo nadate? Mislite li da su ljudi koji danas zaposjedaju javne funkcije uistinu spremni sve nas povesti u boljitak sa svim našim identitetima i rasteretiti nas beskrajnog prebrojavanja pripadnosti ovome ili onome? Ljudi, dragi moji, sve je do ljudi.
Piše: Asim Bešlija

Zapravo niz je interesantnih priča o tome ko sve naseljava pravi bastion koji sačinjavaju zvanične institucije naše zemlje i kakva je ta službenička armija koja bi nas svojim neumornim radom formalno trebala uvesti u Evropsku uniju. Po pitanju kvantiteta, tu smo zasigurno nenadmašni u hiperprodukciji funkcija koje su uglavnom same sebi svrha, ali u suštinskom dijelu, vjerovatno smo nenadmašni i u nekompetentnosti koja isplivava na svakom koraku. Zbog toga nam i budućnost izgleda kao nešto daleko, vrlo daleko, i rastegljivo.

Problem leži ne samo u organizaciji države nego i u činjenici da je kompletan sistem zasnovan na nepoštivanju pravila igre, izbjegavanju kriterija, nipodaštavanju znanja, stranačkoj pripadnosti i produkciji osrednjosti. Zato je i kalibar kadrova i u samom državnom vrhu rezultat neke nesretne igre sa životima ljudi u ovoj zemlji.

Možda najbolji primjer za to jeste državni premijer Nikola Špirić, čovjek koji nosi doktorsku titulu i koji je na početku svoga mandata bio ponesen optimizom i patriotizmom, da bi se, kako je vrijeme odmicalo, iz premijera pretvorio u nekog lokalnog apartčika koji trguje jeftinim etno nacionalizmom i svrstava se na jednu 'stranu'.

Dakle, ako uzmemo da se ljudi vode njegovim primjerom, onda ne možemo ni imati profesionalnu državnu administraciju koja bi bila nalik nekoj od onih u zemljama eurozone za kojima toliko čeznemo.

No, sve pojedinačne priče o 'slučajevima' u domaćim institucijama vlasti i službenicima koji predvode euro integracije imaju svoje tužne strane koje svjedoče o svakoj vrsti dna koja se ovdje svakodnevno dotiče. Jedna od njih dolazi iz samog vrha, iz oblasti ljudskih prava koja je prepuštena ljudima koji, prema nekim svjedočenjima, o tome ne znaju ama baš ništa.

Službenici nema ko da piše

Kako ljudska prava poput, na primjer, poljoprivrede predstavljaju jednu od ključnih oblasti u kojima se zahtijeva standardizacija i usvajanje direktiva EU kako bi se uopšte moglo govoriti o integracijama u uniju, tako i ova mala banalna priča svjedoči koliko su ozbiljne stvari kod nas shvaćene karikaturalno.

Naime, jedna srednjovječna gospođa u državnom ministarstvu dobila je ovlasti za brigu o ljudskim pravima, saradnji sa nevladinim sektorom i razvoju strategije promoviranja i zaštite ljudskih prava manjina u našoj zemlji. Radi se o osobi koja niti poznaje zakonodavstvo, niti je za taj posao istinski motivirana niti ima sluha za ulogu koju nevladine origanizacije igraju u svim normalno ustrojenim državama. Stoga, zbog svog hendikepa, nanosi više štete nego koristi svim procesima u kojima bi se Bosna i Herceovina trebala što brže afirmirati.

Radi se o oblasti koja ne trpi službeničko ponašanje i formalnosti koje su primjenjive, recimo, na bankovnim šalterima iako se u našim institucijama sve obaveze shvataju doslovno tako. Čast izuzecima. E, ta gospođa koja je zauzela takav stav administrativnog objekta za klimanje glavom i bespotrebno trošenje budžetskog novca, jedne se prilike, gotovo anegdotalno, izjadala jednoj aktivistici u domaćoj nevladinoj organizaciji o svojoj dosadi prilikom brojnih međunarodnih sastanaka na kojima po vokaciji svoga posla mora prisustvovati. Ta njena dosada potječe iz jedne proste činjenice – gospođa ne govori niti jedan strani jezik, a pogotovo ne engleski, kao jedan od jezika međunarodne diplomatije. Tako je prema vlastitom priznanju jedne prilike otputovala u Ženevu na neku međunarodnu konferenciju o ljudskim pravima gdje je svoje učešće svela na pristojno smijuljenje jer pored sebe nije imala prevodioca, a o bilo kakvom izlaganju situacije o bilo kojem aspektu stanja ljudskih prava kod nas, naravno, nije bilo ni govora. Dakle, između nje kao utjelovljenja Bosne i Hercegovine tamo negdje, i Evrope prema kojoj hitamo verbalnim korakom, ispružio se jedan golemi zid. Zid nijeme komunikacije i šaranja očiju po plafonu.

Zidanje zidova i buldožer revolucija

E, pomislite sada koliki je ovaj zid kada se nareda jedna velika zgrada spratova poput one nove na sarajevskom Marijin dvoru, i kada u nju strpate na desetine ovakvih primjera koji traće naše vrijeme, novac i živote. Vjerovatno ne možemo ni nazrijeti kako izgleda ta mreža svega i svačega koja se isplela u našoj državnoj administraciji koja je žedna reforme kako bismo stekli osjećaj da barem neko brine o nama a ne samo kako smo mi, ti jadni i mali građani, dužni hraniti nezasitu državu i njene dobro ugojene službenike.

Apsurda je pun sistem koji su opet, omogućili čelni ljudi kojima se kriterijske postavke temelje na tako sofisticiranim osnovama koje su važile u 19.stoljeću, za većinu svijeta pretpolitičkom vremenu, a koje naciju i nacionalizam tretiraju kao malo vode na dlanu.

Sam autor ovih redova jedne je prilike mogao svjedočiti kako je savjetnica za vanjsku politiku jednog od bivših premijera Bosne i Hercegovine, u sred bijela dana, dakle, radnog dana sa interneta skidala kojekakve video klipove kako bi se zabavljala. Vjerovatno se odmarala od napornog savjetovanja i studirala načine jednostavnog opuštanja.

Iako svi navedeni primjeri mogu biti i previše karikaturalni, oni jesu svjedoci tome šta se sve krije iza 'ledenog brijega' i kakve su se naslage nataložile tokom godina tavorenja jedne lijene države.

Bosna i Hercegovina je država koja očajnički treba reformu javne uprave, profesionalce, kozmopolite i ljude koji gledaju u budućnost koja doseže van dometa vlastitog punjenja džepova i guljenja države na svakom koraku. Bosna i Hercegovina je zemlja koja treba administraciju koja će pomoći svojim stanovnicima i učiniti ih sretnijima, riješiti njhove muke. Bosna i Hercegovina je i zemlja u kojoj ljudi konačno trebaju reći šta stvarno misle i odabrati one koji će ih odvesti u društvo zemalja u kojima se građani ne tretiraju kao stada ovaca. Možda već na prvim narednim izborima.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Da li je opravdan zahtjev za povećanje akciza na gorivo kako bi se ubrzala izgradnja autoputa?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: