Ko je bila Biljana Plavšić: Prijeratna profesorica biologije koja je ratne zločine pravdala pseudonaučnim teorijama

Plavšić je rođena 7. jula 1930. godine u Tuzli, a prije ulaska u politiku bila je profesorica biologije i dekanesa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kao dobitnica Fulbrightove stipendije, završila je postdoktorske studije u Sjedinjenim Američkim Državama (na Univerzitetu Cornell), a specijalizirala se i u Pragu.

U politiku je ušla 1990. godine kao članica SDS-a, a izabrana je i za članicu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Uz nju u Predsjedništvo BiH je izabran i Nikola Koljević.

Plavšić je u aprilu 1992. godine napustila institucije Bosne i Hercegovine i postala član ratnog rukovodstva "Republike Srpske". Obavljala je funkciju potpredsjednice i bila je istaknuta po radikalnim stavovima kojim je opravdavala zločine. Između ostalog nazivala je Bošnjake "genetski deformisanim", a opravdavala je i podržavala etničko čišćenje.

"To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima", kazala je Plavšić u intervjuu za novosadski Svet u septembru 1993. godine.

Ona je to ilustrirala i "primjerima" pa je za Ejupa Ganića rekla "da u političkim krugovima nije srela toliko deformisanu osobu".

U ovom istom intervju je opravdavala i pozivala i na etničko čišćenje Bošnjaka iz istočne Bosne.

"Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čišćenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali su ga kao ratni zločin", rekla je Plavšić.

Plavšić je davala i druge ogavne izjave tokom rata pa je poziv za "odvojenost" Srba od drugih naroda nazivala prirodnim i potrebnim fenomenom.

"Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilagode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen", pojasnila je u beogradskoj Borbi u julu 1993.godine.

Nakon rata od 1996. do 1998. godine bila je i predsjednica Republike Srpske, a 1997. se razišla sa SDS-om i osnovala "Srpski narodni savez". Razlog je bio sukob sa političarima okupljenim na Palama koji su još uvijek bili vjerni ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Na izborima 1998. godine izgubila je od kandidata Srpske radikalne stranke, Nikole Poplašena.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podigao je optužnicu protiv nje u aprilu 2000. godine. Plavšić se dobrovoljno predala Tribunalu u januaru 2001. godine. U oktobru 2002. godine, sklopila je sporazum sa tužilaštvom i priznala krivicu za jednu tačku optužnice: zločin protiv čovječnosti (progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi). U zamjenu za ovo priznanje, tužilaštvo je povuklo ostale optužbe, uključujući i onu za genocid.

Učestvovala je u progonu Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u 37 opština. Podržavala je kampanju etničkog razdvajanja koja je imala za posljedicu smrt hiljada civila i protjerivanje hiljada i hiljada ljudi iz opština u Bosni i Hercegovini u veoma brutalnim uslovima, time što je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile.

Osuđena je na 11 godina zatvora. Kaznu je služila u ženskom zatvoru Hinseberg u Švedskoj. Puštena je na slobodu krajem oktobra 2009. godine, nakon što je odslužila dvije trećine kazne (nešto više od osam godina).

U skladu sa karakterom, Plavšić je nakon izlaska iz zatvora povukla priznanje ratnih zločina.

Ukoliko bi se tražilo poređenje sa nacističkim zločincima, uloga Biljane Plavšić bi se mogla uporediti sa rasnim ideolozima nacizma kao što su Alfred Rosenberg, Hans Friedrich Karl Günther i Eugena Fischera.