Ko je Ari Ben-Menashe, čovjek kojem je Dodik dao milione: Špijun, "prodavač magle" i akter najvećih svjetskih skandala

Radi se o nacrtu operacije koja ima za cilj redefinisanje geopolitičke pozicije entiteta, delegitimaciju međunarodne zajednice i uspostavljanje direktnih kanala sa centrima moći koji zaobilaze tradicionalne zapadne saveznike.

Prema dokumentima koje je prezentirao ministar Elmedin Konaković, a koji su dostupni u bazi podataka Foreign Agents Registration Act (FARA) pri Ministarstvu pravde SAD-a, ugovor između vlasti Republike Srpske i firme Dickens & Madson (Canada) Inc. potpisan je u septembru 2025. godine.

Vrijednost ugovora iznosi vrtoglavih 4.000.000 USD (četiri miliona američkih dolara), od čega je, prema tvrdnjama ministra, već isplaćeno tri miliona, dok je preostali milion predmet nadolazećih transakcija.

Ono što ovaj ugovor čini jedinstvenim u moru sličnih lobističkih aranžmana koje je RS sklapala proteklih godina nije samo iznos, već eksplicitnost ciljeva. Za razliku od standardnih ugovora koji koriste eufemizme poput "poboljšanja odnosa" ili "promocije investicija", Ben-Menasheov ugovor, prema dostupnim informacijama, sadrži stavke koje direktno udaraju na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Zašto Ben-Menashe?

Ari Ben-Menashe se često naziva i "lobistom posljednje nade". Njegova specijalnost su klijenti koje niko drugi neće, vojni diktatori, optuženici za ratne zločine i lideri pod sankcijama. On ne prodaje pristup Bijeloj kući kroz glavna vrata; on to čini koristeći mrežu starih špijunskih kontakata, dezinformacija i posrednika iz trećih zemalja (poput Izraela, Sudana ili Rusije).

Da bi se razumjelo kako operiše Dickens & Madson, mora se razumjeti psihologija i prošlost čovjeka koji stoji iza te firme. Ari Ben-Menashe nije birokrat; on je proizvod hladnoratovskog Bliskog istoka.

Rođen je 4. decembra 1951. godine u Teheranu, u imućnoj porodici iračkih Jevreja koji su se doselili u Iran. Odrastao je u Teheranu prije Islamske revolucije, tečno govoreći farsi, arapski i engleski jezik. Ovi jezici će kasnije postati njegovo najjače oružje. Kao tinejdžer emigrira u Izrael, gdje završava obrazovanje i ulazi u sistem koji će ga oblikovati.

U medijima, pa i u izjavi ministra Konakovića, Ben-Menashe se često naziva "bivšim operativcem Mossada". Međutim, istina je nešto drugačija.

Ben-Menashe je od 1977. do 1987. godine radio za AMAN, izraelsku vojnu obavještajnu službu, konkretno u Odjelu za vanjske odnose. Njegov posao je bio analiza i, prema njegovim tvrdnjama, upravljanje osjetljivim tokovima vojne opreme.

Služio je u jedinicama za elektronsko izviđanje, što mu je dalo uvid u presretnute komunikacije arapskih lidera.

Ova distinkcija je važna. Dok Mossad operiše kao civilna agencija za inostrane operacije, AMAN je dio vojske. Ben-Menashe često koristi "Mossad" etiketu jer ona zvuči atraktivnije klijentima, ali njegova stvarna moć ležala je u vojnim strukturama koje su, u kontekstu Izraela, često moćnije od civilnih.

Afera Iran-Contra i hapšenje 1989. godine

Ključni trenutak njegove karijere desio se 1989. godine. Ben-Menashe je uhapšen u Sjedinjenim Američkim Državama pod optužbom da je pokušao prodati tri transportna aviona C-130 Hercules Iranu, neprijatelju SAD-a.

Umjesto da negira djelo, Ben-Menashe je priznao sve, ali je dodao ključni detalj: "Radio sam po nalogu države Izrael, a uz znanje CIA-e."

U šokantnom obratu, porota u New Yorku ga je 1990. godine oslobodila. Prihvatili su njegovu verziju priče da je on bio samo izvršilac državne politike, a ne švercer oružjem. Ova presuda je zacementirala njegovu reputaciju kao čovjeka koji može pobijediti američki pravosudni sistem.

Nakon oslobađajuće presude, Ben-Menashe nije nestao, naprotiv, postao je jedan od najglasnijih zviždača 90-ih godina.

Ben-Menashe je bio ključni izvor za teoriju da su ljudi iz kampanje Ronalda Reagana 1980. godine (uključujući budućeg predsjednika Georgea H.W. Busha) sabotirali pregovore predsjednika Cartera o oslobađanju američkih talaca u Iranu.

Ben-Menashe je tvrdio da je vidio Georgea H.W. Busha u Parizu na tajnom sastanku s Irancima. Cilj je bio zadržati taoce do nakon izbora kako bi Carter izgubio. Iako su kongresne istrage kasnije odbacile ove tvrdnje kao nedokazane, a novinari poput Roberta Parryja pronašli rupe u njegovim pričama, Ben-Menashe nikada nije odustao od ove verzije. Njegova knjiga Profits of War (Profiti rata) postala je biblija za teoretičare zavjere i one koji vjeruju u "duboku državu".

Robert Maxwell i Jeffrey Epstein: Mračna mreža

Ben-Menasheove tvrdnje sežu i do najmračnijih uglova globalne elite. On je godinama tvrdio da je medijski magnat Robert Maxwell (otac Ghislaine Maxwell) bio agent Mossada, te da je njegova smrt 1991. godine bila atentat, a ne nesreća. Još šokantnije, Ben-Menashe je povezao Jeffreyja Epsteina, osuđenog seksualnog prijestupnika, sa izraelskim obavještajnim službama.

U intervjuima je tvrdio da je Epstein bio dio operacije prikupljanja kompromitujućeg materijala (tzv. "honey trap") o svjetskim liderima kako bi ih Izrael mogao ucjenjivati. Zašto je ovo bitno za RS? Angažovanjem Ben-Menashea, Dodik ne angažuje samo lobistu, angažuje i čovjeka koji barata informacijama (istinitim ili lažnim) o najprljavijim tajnama svjetske elite.

Nakon preseljenja u Montreal i dobijanja kanadskog državljanstva, Ben-Menashe osniva firmu Dickens & Madson. Njegov poslovni model je jasan: zastupati one koje niko drugi neće.

Godine 2002., Ben-Menashe je radio za Roberta Mugabea, dugogodišnjeg diktatora Zimbabvea. Istovremeno, stupio je u kontakt sa liderom opozicije, Morganom Tsvangiraijem, predstavljajući se kao konsultant koji mu može pomoći da pobijedi na izborima.

Ben-Menashe je organizovao sastanak u Montrealu, koji je tajno snimao. Tokom razgovora, navodio je Tsvangiraija da govori o "eliminaciji" Mugabea. Iako je Tsvangirai govorio o političkoj eliminaciji, Ben-Menashe je snimak montirao i predao Mugabeovim vlastima kao dokaz da opozicija planira atentat.

Tsvangirai je optužen za veleizdaju. Suđenje je trajalo godinama, iscrpilo opoziciju i omogućilo Mugabeu da pokrade izbore 2002. godine. Iako je Tsvangirai na kraju oslobođen (jer je sud proglasio Ben-Menashea nepouzdanim lažovom), šteta je bila nepopravljiva.

Nakon pada Omara al-Bashira u Sudanu, Ben-Menashe je 2019. godine potpisao ugovor vrijedan 6 miliona dolara sa generalom Mohamedom Hamdanom Dagalom (Hemeti), vođom zloglasnih Snaga za brzu podršku (RSF), odgovornih za genocid u Darfuru. Cilj je bio predstaviti Hemetija kao pro-zapadnog lidera i bedem protiv islamizma, te osigurati oružje i priznanje od strane Trumpove administracije.

Ben-Menashe je koristio svoje veze u Zaljevu (UAE) i Rusiji kako bi osnažio Hemetija. Na kraju je Hemeti dobio dovoljno samopouzdanja i resursa da pokrene građanski rat protiv regularne sudanske vojske, koji i danas traje.

Nakon vojnog udara u Mjanmaru 2021. godine, Ben-Menashe su angažovali tamošnji generali. Njegov zadatak je bio bizaran: uvjeriti Zapad da generali zapravo žele vratiti protjerane muslimane Rohinje (iste one koje su ranije masakrirali) i da se žele udaljiti od Kine.

No niko na Zapadu nije povjerovao u ovu priču. Ben-Menashe se na kraju našao pod istragom zbog kršenja sankcija.

Veze sa zaljevom

Jedan od najintrigantnijih aspekata ugovora sa RS-om je fokus na Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Zašto bi Dodik, koji često koristi anti-muslimansku retoriku, tražio sastanak sa saudijskim princom Mohammedom bin Salmanom.

Ben-Menashe je shvatio ono što mnogi analitičari znaju: put do srca Washingtona (posebno republikanskog dijela) često vodi preko Rijada i Abu Dhabija. Saudijska Arabija i UAE su ključni kupci američkog oružja i strateški partneri.

Ben-Menashe želi iskoristiti svoje stare veze (ili veze koje tvrdi da ima) kako bi predstavio Dodika saudijskom princu MBS-u ne kao "srpskog nacionalistu", već kao "pragmatičnog lidera" koji može stabilizovati Balkan, narativ koji bi se mogao svidjeti Zaljevu koji cijeni stabilnost i autoritarne lidere.

Ujedinjeni Arapski Emirati su već pokazali interes za investicije u Srbiji (Beograd na vodi) i imaju bliske odnose sa Aleksandrom Vučićem. Ben-Menashe vjerovatno pokušava proširiti taj kišobran na Banju Luku, nudeći ekonomske resurse RS-a (energetiku, poljoprivredu) u zamjenu za političku zaštitu.

No iako je obećati sastanak sa MBS-om lako; realizovati ga je ekstremno teško. Ben-Menashe je slična obećanja davao generalima u Sudanu i Libiji. Iako je bilo nekih kontakata, oni nisu rezultirali sastancima.

Priznanje kršenja Dejtona

Samim činom potpisivanja ugovora u kojem se navodi da "Republika Srpska želi biti nezavisna", vlasti RS-a su de facto priznale kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma pred američkim institucijama. Ovaj dokument, sada javno dostupan u FARA bazi, može poslužiti kao pravni osnov za nove, još oštrije sankcije, ne samo protiv pojedinaca, već i protiv institucija RS-a koje finansiraju ovakve aktivnosti.

Najopasniji aspekt Ben-Menasheovog angažmana je njegova sklonost ka kreiranju haosa. U Zimbabveu je to bila izmišljena zavjera za atentat, a u Sudanu je to bilo naoružavanje paravojske. U BiH, njegov cilj bi mogao biti kreiranje incidenata. Njegove metode nisu diplomatske; one su subverzivne. Dezinformacije, lažni dokumenti, montirani snimci, sve su to Ben-Menasheovi alati.

Historija nas uči da klijenti Arija Ben-Menashea rijetko završavaju dobro. Mugabe je umro u nemilosti, sudanski generali su uništili svoju zemlju, a mjanmarska hunta je i dalje sinonim za diktaturu koju nikakav lobiranje ne može "oprati". Ben-Menashe, s druge strane, uvijek naplati svoje milione, bez obzira na ishod.