U saopćenju iz Predstavništva Kantona Sarajevo se navodi da su promociji, između ostaloga, prisustvovali bh. diplomati, članovi Parlamentarne skupštine BiH, te članovi Evropskog parlamenta.
U uvodnoj riječi Doris Pack je naglasila da je u BiH dolazila 1992., 1993., 1994. godine i da je svaki put imala isti osjećaj nemoći pred onim što se dešava Sarajevu i BiH.
U vrlo emotivnom obraćanju govorila je o gubitku kćerke 1992. godine i istakla da je baš zbog toga razumjela bol bh. roditelja.
Dino Elezović istakao je ambiciju Predstavništva u promociji događaja koji prezentiraju evropski i multikulturalni duh Sarajeva i BiH prema evropskim institucijama i državama članicama, te najavio da će Predstavništvo Kantona Sarajevo nastaviti inicirati i podržavati ovakve događaje.
Autor projekta "Djetinjstvo u ratu" Jasminko Halilović naglasio je u svojoj prezentaciji da ovo nije knjiga o smrti, već o iskustvu preživjelih. Njegovo izlaganje o Sarajevu, opsadi Sarajeva i samoj knjizi i iskustvu sabranom u njoj, bilo je prožeto videojavljanjima učesnica i učesnika koji su govorili o svom ratnom djetinjstvu, ali i o tome šta im znači ova knjiga.
Videolinkom u Brisel su se javili Selma Tanović, Ogi Tomić, Filip Andronik, Admir Kadrić, Ivana Pauković i Ivana Vranjković.
Halilović je svoje obraćanje završio čitanjem dnevničkog zapisa 12-godišnje djevojčice, a zatim iznenadio prisutne informacijom da te riječi nisu zapisane 1990-ih godina u Sarajevu, već ove godine u Siriji. Istakao je da bi smatrao ovu knjigu uspješnom ako ona bar malo doprinese razumijevanju značaja mira i odgovornosti koju imaju odrasli da kreiraju bolji svijet za djecu.
U diskusiji koja je uslijedila učestvovali su, među ostalim, Eduard Kukan, predsjedavajući komiteta za jugoistoćnu Evropu i zapadni Balkan, Jelko Kacin, izvjestitelj Evropskog parlamenta za Srbiju, zastupnica u PSBiH Ismeta Dervoz, a događaju su prisustvovali i Igor Davidović, ambasador BiH pri EU, i Branimir Jukić, ambasador BiH pri NATO-u.
Eduard Kukan rekao je da pouka ove knjige treba biti da učinimo sve da se nešto slično ne ponovo bilo gdje, bilo kada.
Jelko Kacin je istakao da je ovo knjiga o prošlosti, ali njena svrha je bolja budućnost. Po njegovom mišljenju, ova knjiga trebala bi biti prevedena na 23 službena jezika Evropske Unije.
Više od 1.000 ljudi koji su kao djeca preživjeli opsadu Sarajeva učestvovali su u stvaranju ove knjige unikatnog koncepta. Halilović pokušava istražiti iskustva i sjećanja ovih ljudi, danas odraslih, koji su bili djeca tokom opsade.
Njegova ideja bila je napraviti web stranicu na kojoj ljudi mogu poslati svoja kratka sjećanja (do 160 znakova).
Danas rasuta u 35 zemalja svijeta, ova “ratna djeca” odgovorila su njegovom pozivu i uzeli aktivno učešće u projektu, dostavljajući i fotografije, dnevničke zapise, pisma i crteže. Ovaj mozaik kratkih sjećanja na kraju je donesen na fascinantan način, kontinuirano i brzo smjenjujući različite emocije i sjećanja, da ispriča priču opkoljenih generacija.
