Nejednak odnos
57

Klix.ba sa slijepom književnicom Hatidžom: To što ne vidimo ne znači da nas društvo treba odbaciti

Piše: M. N.
Hatidža Demirovski Nuhbegović (Foto: Harun Muminović/Klix.ba)
Slijepe osobe nerijetko žive sa stigmom i predrasudama koje drugi ljudi imaju prema njima zbog neznanja. Književnica Hatižda Demirovski Nuhbegović slijepa je od rođenja i najbolje zna kako je kada drugi ne shvataju da je ona osoba poput svih drugih ljudi, samo ne vidi.

U razgovoru se slijepe osobe nerijetko žale na odnos ljekara i medicinskog osoblja prema njima kao pacijentima, navodeći kako se obraćaju njihovim asistentima kao da su slijepe osobe gluhe i imaju mentalne poteškoće, što ih duboko uvrijedi.

"Stavite je da sjedne"

"Otišla sam u Dom zdravlja da slikam pluća s asistenticom. Medicinska sestra se obraćala asistentici i govorila 'uvedite je', 'postavite je da sjedne', 'skinite je', sve posebnim tonom. Šutila sam i slušala šta govori. Na izlasku sam joj rekla: 'Na ono vaše skinite je, ja sam udata žena'. Da li je shvatila šta sam htjela reći ne znam, ali morala sam sarkastično to reći. Meni je 48 godina, nisam dijete i nisam retardirana. I prema osobama koje su ometene u razvoju treba imati način kako pristupati", kazala je Hatidža za Klix.ba.

Hatidža se vizuelno i psihički uopće ne razlikuje od drugih ljudi koji nemaju invaliditet. Lijepo je obučena, samostalna je i nasmijana. Ekipa portala Klix.ba otišla je s njom na pregled koji je trebala obaviti na Glandularnoj hirurgiji KCUS-a gdje je imala operaciju dojke i provela određeno vrijeme. Istakla je kako se iznenadila profesionalnom odnosom ljekara i osoblja koji su s njom razgovarali kao s pacijentom, a ne s njenim asistentom.

"Ovdje je zaista bilo sve najnormalnije. Moram da istaknem dobrotu ljudi koji su ljekari, dr. Edina Balta i šef klinike Senad Šečić koji su apsolutno bez prepotencije i bez predrasuda, a vrhunski stručnjaci. Ipak, mnogo toga zavisi i od osoba s invaliditetom, jer neke traže punu pažnju i 'nošenje u rukama', ali kod mene i nekoliko prijatelja toga nema, jer se trudimo biti samostalni i savladamo prostor potreban za kretanje. Ne trebate nas stavljati pod stakleno zvono jer se tada osjećamo manje vrijednim", kazala je Hatidža.

Prepoznaje po glasu

Ljekari i medicinsko osoblje srdačno su pozdravili Hatidžu koja je svakog od njih prepoznala po glasu. Kazali su da su oni samo radili svoj posao i odnosili se prema njoj kao i prema ostalim pacijentima. Najzahvalnija je dr. Edini Balta čija je pacijentica od 2002.

"Hatidža je imala zdravstveni problem na obje dojke. Ona je posebna, ali pacijent kao i svaki drugi, a mi nastojimo svim pacijentima pružiti odgovarajuću uslugu - medicinsku i humanu, jer niko nije došao ovdje dobrovoljno, već zato što ima problem. Uradili smo sve medicinske pretrage i na veliku sreću ta je bolest zaustavljena i ona je zdrava, s dobrim nalazima. Kod nas pacijenti dobijaju uslugu cijelog tima da im bude što ugodnije, koliko god im bilo teško što su ovdje", rekao je šef klinike dr. Senad Šečić.

Jednak odnos prema svima

Istakao je da sama patologija kojom se bave na Glandularnoj hirurgiji stvara određeni invaliditet s obzirom na to da je riječ o karcinomima, ali bitan je normalan pristup svima.

"Potrebno je samo obratiti manju pažnju za pomoć u odnosu na taj invaliditet bez njihovog posrednika i drugih ljudi. Ti pacijenti znaju najbolje šta im je, šta im smeta i oni ukazuju na svoj problem. Bitan je direktan i fer odnos i nikada do sada nismo imali problema. Hatidža se ponaša kao da nema taj invaliditet", dodao je.

Poput svih supruga i domaćica

Ova književnica živi u stanu u Švrakinom Selu u Sarajevu sa svojim suprugom koji je također slijep. Obavlja svakodnevne obaveze poput kuhanja, čišćenja, kupovine i slično, poput svih ljudi koji vide. Izuzetno je samostalna i veliki borac. Piše knjige, komponuje ilahije i pomaže ljudima, bez ikakvih poteškoća.

"Mi ovdje koristimo svoj sluh koji je uglavnom izoštreniji i pratimo intonaciju glasa, a po boji glasa pamtimo osobe i njihova imena. Dakle važni su nam intonacija, dikcija, čak u rijetkim situacijama i sam akcent pri izgovoru određenih riječi. Zatim uzdah i izdah koji se može manifestovati na način kako teče razgovor, potom smijeh te nakašljavanje. Sve su to uistinu vrlo bitni elementi po kojima se nadopunjuje govorna komunikacija i stiče dojam kako nas prihvata osoba s kojom komuniciramo. Ono što populacija slijepih osoba želi je mogućnost izjednačavanja u svim sferama života", kazala je slijepa književnica.

Uputila je apel svim osobama s invaliditetom da suzbiju svoj strah i komplekse koji ih muče zbog invaliditeta, da zauzmu stav i slobodno dođu na preglede kod ljekara na Glandularnu hirurgiju KCUS-a jer neće doći kod ljudi koji nemaju prije svega senzibilitet i bit će tretirani kao i svi ostali pacijenti.