{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Klin se klinom ne izbija!

S
7.3.2009. u 12:00
0
32
Klin se klinom ne izbija!
0
Klin se klinom ne izbija!
U drugom dijelu teksta o medijskim slobodama, odgovornosti javne riječi i faktografiji, direktorica Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva prof. Sanja Vlaisavljević, osvrće se na jedan očiti nedostatak tzv. istraživačkog novinarstva u Bosni i Hercegovini a to su činjenice. Uz ovo, profesorica Vlaisavljević skreće pažnju da se trend javnog omalovažavanja i nipodaštavanja mora zaustaviti ukoliko mediji iole žele mijenjati stvari i biti pokretač promjena, ponajprije u javnoj komunikaciji.
Piše: prof. Sanja Vlaisavljević

Treba razumjeti da ima «nepismenih, bijesnih i zatucanih građana i političara u BiH», što novinari nerijetko ističu, ali kako ih domestificirati, opismeniti, trgnuti iz «dogmatskog drijemeža»? Kako ih pretvoriti u građane vrijedne poštovanja? Da li tako što u javnosti treba neukom reći da je glup ili stoka neuka, onome koji je dogmatski fasciniran da je zatucani i iz nekog prošlog vijeka, da je osumnjičeni i prije izricanja sudske presude pedofil ili ratni zločinac, da je neistomišljenik hulja kojoj treba spočitati javno svu privatnost i pomiješati je sa njegovim/njenim javnim djelovanjem, da je drugačije mišljenje dovoljno da se pretvori u revolucionarni ustanak protiv takve osobe, da svatko tko javno ne izrekne osudu ili pak presudu nije ništa drugo nego korumpirani nacionalistički plaćenik kojemu se vrata slobodnih medija u pravilu onda i zatvaraju…

Da li je, dakle ispravno govoriti istinu i u čemu je problem sa slobodom govora posebno u medijima?

Da, istinu uvijek treba govoriti, pa o tome roditelji uče svoju djecu od kako ih počnu odgajati. O tome djeca uče i u vjeronauci i etici.

Da li slobodno treba istraživati sve probleme u BiH, ukazivati na njih novinarski precizno, vrijednosno neutralno, sučeljavati suprotstavljene strane?

Da, svakako, pa nije li to uvjet slobodnog novinarstva i jedno od temeljnih demokratskih načela.

U čemu je onda problem?

Drskost i neuljudnost su problem

Problem očigledno leži ne u hrabrosti već drskosti i neuljudnosti koja je sve prisutnija na javnoj sceni u BiH, a posebno u medijima.. Da, nažalost da, treba sve dok netko nije osuđen govoriti osumnjičeni. Da, makar da je riječ i o Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Naseru Oriću, o ma kome da je riječ. Na to javno upozorava u ime sudija BiH i gospodin Izo Tankić, predsjednik Udruženja sudija BiH koji kaže u dopisu FTV-u: «Javni medij ima obavezu da o kontroverznim pitanjima organizuje dijalog u kome će se problemi rasvijetliti iz svih uglova i čuti sva relevantna mišljenja. Kultura dijaloga na javnom mediju je od ključne važnosti za razvijanje opšte kulture i za povjerenje u javni medij… Grubo vrijeđanje i kleveta sudaca od strane novinara i urednika tvrdnjama da su nesposobni i korumpirani šalje građanima poruku da se u ovoj zemlji svako može bez ikakve odgovornosti javno vrijeđati. Duboko smo uvjereni da se na taj način ne štite ciljevi koje treba u demokratskom društvu ispunjavati javni medij i slobodno novinarstvo.»

Ili u obraćanju Regulatornoj agenciji za komunikacije od 18.2.2009. godine: «Duže vrijeme smo suočeni sa neprimjerenim komentarisanjem sudskih odluka i kompetentnosti sudija. Smatramo da se to čini grubim kršenjem kodeksa i zloupotrebom prava na iznošenje vrednosnih stavova…Sloboda medija ne bi smjela podrivati nezavisnost pravosuđa, niti bi nezavisno pravosuđe smjelo sputavati ili ograničavati slobodu medija. I sloboda medija i nezavisnost, razumije se, ne podrazumijevaju neodgovornost.»

Da li je i ovaj dopis svrstavanje? Da li su se i suci svrstali? Čudi činjenica da ova dva dopisa koja su kružila e-mail adresama nisu dospjela i do građanskih, istini okrenutim medijima naprosto zbog valjane informiranosti javnosti, jer sve što novinari rade, rade zbog građana i za njihovo dobro. Ako pretpostavimo da su i suci građani, posebno oni koji su javno diskreditirani i kojima se pravi javni medijski linč zbog, recimo, naziva njihovog sela iz kojeg potječu, a koji se direktno dovodi u vezu sa sudijskim angažmanom, kao što je slučaj sa sucem Brankom Perićem, onda i suci treba da imaju osiguran javni prostor, a posebno njihova reagiranja treba da imaju taj prostor.

Ako hutbe reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića mogu zauzimati dvostruki prostor u novinama ne samo kao transkript hutbe već i gotovo obavezni komentar o hutbi, nije li Udruženje sudaca trebalo dobiti medijski prostor, posebno imajući u vidu činjenicu da govori o slobodi medija u svojim obraćanjima!

I konačno da li uljudnost podrazumijeva zataškavanje i svrstavanje? Da li poziv na civilizirano uspostavljanje dijaloga umanjuje jačinu slučaja koji se istražuje? Možda da je više istraživanja u medijima koji počivaju na traganju za svim izvorima podataka, više sučeljavanja strana koje zastupaju različita mišljenja, više osluškivanja bila cijele BiH, možda bi bilo manje spektakla i senzacija, možda bi građani ipak postali pismeniji pa objašnjenja njima namijenjena ne bi trebala počinjati sa al' šta zna stoka, možda bi baš tada novinari bili uzor javne riječi!

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Strahujete li od terorističkih napada u Evropi?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: