Katastrofa u Posavini: Svi ćemo pocrkati ako ne počnu crpiti vodu sa naših imanja
Poslije 1992. godine, teškog razaranja i šestomjesečne okupacije, Kopanice su danas najugroženije mjesto u Posavskom kantonu, ali ništa manje nije katastrofalna situacija i u svim drugim poplavljenim selima i naseljima.
Do Kopanica se dolazi Savskim nasipom, koji od Orašja vodi pored Draganovaca, Višnjica, Vidovica... Na putu dugačkom dvanaest kilometara srećemo unezvjerene ljude, koji pokušavaju sa svojih bogatih imanja spasiti što se spasiti može.
"Naše njiva čekale su prvu berbu, a u plastenicima je dozrijevao paradajz i drugo povrće. Sve nam je to uništeno i svako od nas je danas gladan. Većina mojih komšija danima su na Savskom nasipu bez pitke vode i hrane. Čuvaju stoku i paze na imanja koja pod vodom propadaju“, govori Adnan Primeća dok hodamo Savskim nasipom.
Kaže kako je neposredno prije poplave uzeo kredit i opremio kuću. Kupio je novi televizor kako bi gledao utakmice Svjetskog prvenstva i bodrio Zmajeve.
"Sve je to ostalo pod vodom. I dječiji kompjuter koji je ostao upaljen“, kroz suze govori Adnan Primeća, koji je svoj rodni kraj branio u agresiji na BiH od 1992. do 1995. godine.
"Kao ratni vojni invalid dobijam 106 KM mjesečno. Živio sam i školovao djecu od poljoprivrede. Supruga mi ima stabilan posao, ali je nemoguće živjeti i školovati djecu s jednom platom. Uspjeli smo sve nedaće prebroditi, ali nas je pogodila nezapamćena katastrofa“, govori on.
Na Savskom nasipu ljudi spavaju u kamionskim prikolicama, traktorima ili pod vedrim nebom. Hajrudin i Halid Mrkonjić, te Nisvet Kantić na tranzistoru slušaju najnovije vijesti.
"Do nas pomoć slabo stiže. Najpotrebnije su nam pumpe za crpljenje vode. Ukoliko ih uskoro ne donesu pocrkat ćemo i mi i stoka“, govore oni.
Mehmedalija Krličević je sedam dana na Savskom nasipu. Svako novo jutro, kako kaže, donosi nove probleme.
"Uginule životinje moraju se hitno ukloniti. Znamo da se radi na tome, ali ako se dobro želi nama i drugim stanovnicima Posavskog kantona onda taj posao mora biti završen što prije. Plašimo se zaraza, epidemije, samo nas još to nije pogodilo“, govori on.
Na stotine kuća u posavskim mjestima su još uvijek pod vodom. Selo Vidovice, koje se veže uz Kopanice, u vrijeme naše posjete bilo je pusto. Hrvatska zastava na ulasku u selo pala je na pola koplja, a sa automobilom se može ući do sredine naselja. Gospin kip ostao je na njivi koja je "okovana" vodom.
Inače, pripadnici Oružanih snaga BiH su sa bagerom ulazili u Vidovice kako bi s punkta odnijeli uginulu stoku i živinu. U Vidovice su ulazili i drugi aktivisti s maskama na licu koji pružaju pomoć ugroženom stanovništvu.
Dok odlazimo sa Savskog nasipa ugroženi stanovnici govore kako su im neophodni paketi sa higijenskim priborom, pitka voda, hrana, odjeća, obuća... Ali bi najsretniji bili, kako kažu, kada bi već ujutro pumpe za crpljenje vode počele s radom i kako bi put do njihovih imanja bio prohodan.
Strašne slike katastrofe ostaju iza nas dok se lokalnom cestom približavamo Orašju. Vreće s pijeskom su još uvijek na putu, a pripadnici Oružanih snaga BiH su ih počeli uklanjati. Put Orašje - Lončari je prekinut, jer vatrogasci iz Austrije specijalnim pumpama crpe poplavu i preusmjeravaju u kanal.
Iz Orašja je nemoguće doći do Domaljevca jer su na putu, kako nam je rekao dežurni policajac, ogromni krateri zbog kojih je prolazak nemoguć.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
