Karlin dubrovački Božić u Tuzli
U razgovoru za Klix.ba ističe kako je na vlastitoj koži osjetila koliko su čudni putevi Gospodnji. Ispričala nam je svoje običaje i slavljenje Božića u Dubrovniku, te kako dane pred ovaj veliki katolički blagdan provodi u Tuzli.
Sudbina je dovela u Tuzlu
"Intenzivno sam se spremala za fakultet u Zagrebu, pohađala sam pripreme kako za maturu tako i za fakultet misleći da je to to, da krećem na studij u Zagreb. Međutim, završila sam u gradu na koji nisam nikad u životu ni pomislila. Moja upornost i snage upućene na Zagreb bile su uzalud, kad me je On poslao ondje gdje je naumio, što mi vremenom postaje jasnije", počinje Karla svoju priču o dolasku u Tuzlu.
Kao i svakom studentu koji se odvoji od porodice, Karlini prvi dani su bili tužni, a priznaje da su završavali razgovorima na Skypeu i u suzama.
"Mislila sam da mi godina u Tuzli nikada neće proći, a kad se osvrnem shvatim da sam već tri godine tu! Toliko puta htjela sam uzeti svoje stvari i pobjeći doma. Ali kad bolje razmisliš, shvatiš da bijeg nije rješenje i da će biti sličnih situacija u životu protiv kojih trebaš ići i boriti se. Iako mi treba cijeli dan putovati i presjedati da dođem doma, ništa to nije naspram onog osjećaja kad izađeš ispred kuće, ugledaš more i osjetiš onaj čisti, morski zrak. Mislila sam da dolazim u grad u kojem ništa i nikoga ne poznajem i ovdje shvatim da su mi vrata širom otvorena", ispričala nam je Karla.
Po dolasku u Tuzlu, Karla postaje jedan od najaktivnijih članova Frame i župne zajednice. Za Karlu je Crkva dom, u njoj osjeti mir i sigurnost.
Navodi da je lijepo vidjeti i osjetiti zajedništvo, te okusiti vjeru u Tuzli. Ističe da joj Franjevci daju potporu i pomoć, da ih često poistovjećuje sa svojom porodicom.
Dodaje da je manje nostalgična za domom kad svoje vrijeme u Tuzli provodi korisno.
Božić je blagdan porodice
"Božić je blagdan koji u porodici svi željno iščekujemo, pogotovo ove godine zbog nećakinje, koja će nam ovaj uistinu blagoslovljeni dan još više uljepšati. Okupimo se sa svih strana. Ma koliko želimo u današnjem modernom svijetu putovati i provoditi blagdane u drugim gradovima, zna se da smo na Božić svi kod mame na ručku", kaže naša sagovornica.
Pojašnjava da je u Dubrovniku velika tradicija Badnjeg dana. Prema njenim riječima, na Badnje jutro cijeli grad "sjati" se na Stradunu, gdje folklorni ansambl Linđo zajedno s limenim orkestrom pjeva tradicionalnu Dubrovačku kolendu i Božićne pjesme.
Dodaje da je to draž Božića, koja iznova dirne mještane, kao i veliki broj turista u gradu.
"Dok nisam pošla u Tuzlu, deset godina provela san u Linđi i svaki Badnjak znalo se da je jutro okupirano Kolendom i pjevanjem. Pjevali bismo u bolnici svim ljudima koji te dane ne bi proveli sa svojim najdražima, iz različitih razloga. Potom bismo, kad otkuca podne, ulazili na naš Stradun i čestitali ljudima nadolazeće blagdane Božića. Nakon ručka, cijela porodica kiti bor. Uz pjesme i veselje napravimo naš mali Betlehem", prepričava naša sagovornica.
Dodaje da Kolenda nije samo ujutru, već se čestitanje nastavlja nakon kićenja bora.
Dubrovačka tradicija
Prema njenim riječima, mladi kolendari idu od kuće do kuće i pjesmom čestitaju Badnjak i nadolazeći Božić, noseći svoje kapice u kojima se nađe voća, kolača pa i nešto novca, dodavši da je bit očuvati tradiciju i družiti se s ljudima, a pogotovo sa starijima.
"Sredimo se i krenemo. Društvo uzme gitaru, harmoniku i mandolinu. Krećemo se u okruženju koje nam je poznato, da bismo se na kraju kolende svi sjatili kod nekoga od nas. Zatim svi zajedno krenemo na ponoćku, dostojno dočekati rođenje Kristovo. A nakon toga vraćamo se u svoje kuće, provjeriti je li za nas nešto ispod bora", priča Karla.
Kaže da joj u Tuzli nedostaju pripreme za Božić.
"Fali mi šetati gradom i vidjeti ljude kako su sretni, kako se vesele, pjevaju Božićne pjesme na skalinima, u grupicama i kako je grad okićen. Da osjetim tog Božićnog duha", kaže ona.
Dodaje da se s cimericama priprema dostojno primiti Krista u naručje na zornicama.
"Svaki put kad uđem u dnevnu sobu, dijelom zamislim da sam doma. Ipak se i u Tuzli dočekuje Božić, govorim sebi. Kao i doma nastojim razveseliti ljude oko sebe, pomoći onima kojima je najpotrebnije. Od sitnica koje ljudima mnogo znače do nekih većih stvari", ističe naša sagovornica.
Božić je radosni blagdan i zato ga trebamo dočekati radosni i zapravo ispunjeni mirom, jer smo pomogli ljudima kojima to mnogo znači. Dobit će i oni ugođaj da je Božić, zaključuje Karla.
"Zna se da je Božić rezerviran samo za porodicu! Uvijek za ručkom zezamo mamu kolika joj je pšenica te godine i kakva će nam biti nadolazeća godina. I smijemo se jesmo li pogodili za prethodnu godinu", kroz smijeh nam priča Karla.
Navodi da se u pripremama za Božić uvijek preispituje koliko doista cijeni svog Spasitelja, onoga koji je uvijek, kako kaže, tu za nju i što god učini dočekuje je raširenim rukama dobrodošlice i voli.
"Moja Božićna poruka je da cijenimo ono najvrednije u svom životu, porodicu i Onoga koji je dao život za nas. Budimo mu zahvalni. Borimo se u životu za osmijehe naših najmilijih, jer to je najveće postignuće života. Nemojmo dopustiti da bude kasno. Održavajte porodične odnose, jer porodici ćete se uvijek poželjeti vratiti", kaže ona.
