Toga dana su, stoji u optužnici, pored Stupara zarobljeni još i Milovan Mastikosa, Slaviša Đukić, Goran Šućur, Radovan Mudrinić i Duško Čuković. Od njih šestorice preživjeli su jedino Stupar i Mastikosa.
Državno tužilaštvo tereti Suada Kapića da je toga dana, kao pripadnik 3. bataljona 517. oslobodilačke cazinske brigade Petog korpusa Armije BiH, učestvovao u zarobljavanju ovih šest vojnika i policajaca, te da je ubio trojicu, jednog teško ranio, a potom “jednom neidentifikovanom vojniku Armije RBiH” naredio da ubije ranjenika.
Pričajući o zbivanjima u septembru 1995. godine, svjedok Stupar je izjavio kako je 18. septembra, zajedno sa još oko 30 policajaca, bio raspoređen na Stanića brdu.
“Bili smo na terenu kada je došlo do rasula, jer smo bili opkoljeni, i nas šest je ostalo u šumi odsječeno”, kazao je Stupar, dodavši da su se nakon noći provedene u šumi pokušali izvući iz obruča.
“Na šumskom putu kojim smo išli, pred nas je izašao jedan vojnik, za kojeg sam mislio da je iz RS-a jer je nosio prsluk MUP-a RS. Naređeno nam je da legnemo i odložimo oružje. Prišla su nam još trojica i svezala nas konopcem, i to po dvojicu zajedno. Tek kad sam na glavi jednog od njih vidio zelenu beretku sa ljiljanima, shvatio sam ko nas je zarobio”, kazao je Stupar.
Svjedok je dodao da su svi odvedeni na brdo Mrežnica, gdje su zarobljenici ispitivani o položaju svojih jedinica.
“Tada je neko od njih kazao da se zovne Hodža. Kasnije je stigao vojnik s kačketom na glavi i naprtnjačom. S njim je došlo još oko pet-šest drugih vojnika. On je imao nož za opasačem i bradu dugu dva-tri centimetra. Počeo je prijetiti Čukoviću”, rekao je Stupar.
Nakon što je počelo granatiranje, vojnici su “otišli dalje”, a zarobljenici su ostali sa “Hodžom i još pet-šest drugih vojnika”.
“Naređeno nam je da idemo do šumske uvale i kleknemo. Hodža nam je ugurao u usta po komad hljeba koji je donio neki stariji čovjek. Potom nam je stao iza leđa. Tada je opaljen rafal po nama. Šućur i Đuković su odmah bili mrtvi, dok su Đukić i Mudrinić još bili živi. Mudrinić je pokušao ustati, nakon čega je pucano u njega”, ispričao je Stupar.
“Potom se čula radioveza. Mislim da je tada Hodža kazao kako je bio u pitanju mali pokušaj bjekstva, ali da je spriječen”, dodao je svjedok, rekavši da se nakon nekoliko minuta “pojavio jedan stariji vojnik kojeg su oslovljavali kao Haro ili Hare”.
Hasan Hadžalić Haro je bio komandir Izviđačko-diverzantskog voda “Apači”, čiji pripadnici su, prema optužnici, zarobili vojnike VRS-a.
“Haro je tražio da nas dvojicu preživjelih vodi, ali je Hodža odbio i rekao mu da može dobiti samo jednog od nas. Nastala je prepirka. Ali, Haro nas je ipak razvezao i odveo do, pretpostavljam, njihove komande, gdje su nas ispitali”, dodao je Stupar.
Međutim, Stupar, koji je tokom saslušanja kazao da u optuženom Kapiću prepoznaje osobu koju su zvali Hodža, ispričao je i da je, u vremenu dok je bio sa pripadnicima “Apača”, jednog od vojnika pitao da li je Hodža vjerski službenik.
“Taj vojnik s kojim sam pričao odgovorio mi je: ‘Ma, kakav vjerski službenik! To mu je nadimak jer se preziva Hodžić i on je iz Bužima”, prisjetio se Stupar.
Na pitanje branioca Senada Krehe o tome kada se desilo zarobljavanje, svjedok je odgovorio da je to bilo 20. septembra, te da taj podatak stoji i na dokumentu Komisije za razmjenu zarobljenika.
Prema navodima optužnice, šest pripadnika VRS-a je zarobljeno 18. septembra 1995. godine.
Na pitanje branioca Krehe da li je, s obzirom na čučeći položaj u kojem su bili, mogao vidjeti osobu koja je opalila rafal u njih, Stupar je odgovorio odrično.
Nastavak suđenja je 14. februara 2008. i tada će biti saslušan Milovan Mastikosa, drugi preživjeli zarobljeni vojnik VRS-a.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
