Gerontološki centar Sarajevo
1

Kako žive naši stari: Dom za starost, prijateljstva, ali i ljubav

Anadolija
Iako danas u većini zapadnih zemalja ljudi unaprijed planiraju da starost provedu u staračkom domu, na prostorima Balkana ovi domovi još uvijek nisu najbolje prihvaćeni.

Ekipa agencije Anadolija donosi priču iz Doma za zaštitu starih osoba "Gerontološki centar Sarajevo“, u sarajevskom naselju Nedžarići. Svoj dom u ovoj ustanovi, uz ostale, pronašli su Nada Paloš, Mugdim Bešić i Murat Šahbaz.

U dom su došli, kažu, svojevoljno, prijatelje su stekli veoma brzo, a također kažu kako sada ne bi mogli da se naviknu da žive bilo gdje drugo. Uključeni su u skoro sve aktivnosti koje se organizuju u domu, od likovne i literarne sekcije, kulinarske, igranja kvizova, asocijacija te vježbi za prevenciju demencije. A, na likovnoj sekciji, zajedno su napravili lutke likova iz poznate serije "Sulejman Veličanstveni“.

"Inače ne gledam serije, ali volim pogledati neke značajnije, istorijske. Među njima je bio i "Sulejman", i to sam počela gledati od prvog dana. Volim Hurrem, jer je zaljubljena i bori se za svoju ljubav i zato mi je draga. Tako sam došla na ideju da napravim lutke Hurrem i Sulejmana, kao i majku Sulejmanovu“, objasnila je Paloš.

Sulejmanu majku u seriji kaže da ne voli, jer je "veoma drska". Iako je historijska činjenica da se ona pitala za sve, Paloš je istakla da joj se to ne sviđa. Kaže da je lutku po uzoru na lik Sulejmanove majke i pravila iz ljutnje, te da je nije mogla napraviti ružnijom.

Bešić ne gleda turske serije, kaže da jedino prati „Izeta“, to jest seriju domaće produkcije "Lud, zbunjen, normalan“. Ipak, odlučio se priključiti pravljenju lutkica.

"Sama ne može sve da napravi, tu ima dosta posla, treba rezati, šiti, pridržati joj nešto. Bio sam joj pri ruci i pomagao. Po struci sam mašin-bravar, a u osnovi trebam poznavati i limara, i tokara i kovača. Dosta zanata poznajem, tako da sam se dobro snašao u ovoj sekciji. Ove aktivnosti mi ispunjavaju dan. Volim da se bavim svime što je interesantno. Gdje god ima ljudi, ja sebe pronađem i uklopim se“, kazao je Bešić.

Iako se nikada prije nije susretao sa bojanjem i rezanjem stvari, Šahbaz se i više nego dobro snašao na likovnoj sekciji. Kaže da rad usrećuje čovjeka, pa tako je i on najsretniji kad nešto radi.

Na likovnoj sekciji stanovnici doma u Nedžarićima pravili su i planinsku kućicu od šibica, maketu doma za obilježavanje godišnjice, novogodišnje drvce, čaše, vaze... Većina radova izložena je u holu doma, a ko želi, može ih i kupiti. Korisnici doma na taj način stiču osjećaj kako njihov rad ima i svoju vrijednost.

Pored likovne, Šahbaz je uključen i u sve ostale sekcije, a ponekad čak odlazi i da skuplja lišće u dvorištu. Penziju, kojom plaća boravak u domu, zaradio je radeći 26 godina u rudniku, pa odatle i potiče njegova marljivost. Brže mu prođe vrijeme, dok se okrene, kaže, već je ručak, a najdraže mu je što se osjeća korisnim. Dva puta se ženio, a djece nikad nije imao. I zahvaljuje Bogu da postoji dom.

"Volim raditi, a volim i nasmijati se. Volim šalu, volim se družiti sa svakim, malim, velikim. U domu mi je tako da mi nikad Bog nije bolje dao. Sve imam i ni na šta ne moram misliti. I prijatelje sam brzo stekao“, ispričao je Šahbaz za agenciju Anadolija.

Paloš je u dom prvobitno došla prije nešto više od dvije godine sa suprugom. Nedugo po dolasku u dom, njen suprug se razbolio i umro, a ona se vratila kući djeci. No, nakon nekog vremena, odlučila je da se vrati i nastavi živjeti u domu.

"Došla sam ovdje svojom voljom, nije me niko otjerao. Imam dvoje krasne djece, četvero unučadi, imam snahu, zeta, stan, sve imam. Ali sam ovdje našla neki odmor i smiraj. Poželjela sam da ne smetam djeci, ali i da imam svoj smještaj. U svaku sekciju u domu sam uključena, i svakoj se veoma radujem“, pojasnila je Paloš.

"I ja sam samostalno došao u ovaj dom. Osjećam se dobro, imamo zanimljive sadržaje, a i usluga je dobra, tako da ovdje sve imamo. Kuhinju, fizioterapiju, doktore, socijalne radnike, teretanu, vešeraj, a stekao sam i prijatelje. Sve što i nemate kod kuće, imate ovdje, a nikada niste sami, čak ni kad spavate. Jedino mi nedostaju djeca i unučad, ali i oni zovu i dođu“, rekao je Bešić.

Inače, Nada i Mugdim su, sasvim slučajno, postali zvijezde jedne TV reklame. U dom su nedavno došli ljudi iz jedne marketinške agencije. Tražili su muškarca i ženu koji će glumiti u reklami za keks. Nada Paloš i Mugdim Bešić su ih oduševili. Međutim, ovo dvoje skromnih ljudi kažu kako se ne nadaju velikoj popularnosti, ali ko zna, možda se Mugdimu ostvari da postane barem približno poznat kao Izet Fazlinović, lik iz njegove omiljene serije.