Za njih je karakterističan originalan način razmišljanja. Vrlo često impresioniraju količinom svojih dostignuća, a općeprihvaćene vrijednosti ruše čak i u dobi dok su djeca.
Uočavanje znakova sposobnosti najznačajnija je početna stepenica u brizi za razvoj darovitih, a tu možemo razlikovati nekoliko oblika ili stupnjeva angažiranosti okoline, koji imaju različite utjecaje na razvoj darovitosti.
-
Opažanje znakova darovitosti započinju roditelji, već u prvoj godini života. Oni kod svog djeteta mogu opaziti da naročito živahno reagira na neke karakteristike okoline (zvuk, boju, oblik, socijalne situacije).
-
Prepoznavanje znakova darovitosti pretpostavlja prevođenje znakova mogućih visokih sposobnosti u signale za akciju. „Bavljenje“ djetetom, sistemski i planirano, obogaćivanje dječjeg iskustva te organiziranje sve složenijih obrazovnih situacija u skladu s rastućim mogućnostima djeteta.
-
Identifikacija je stručno utvrđivanje da li su opaženi i prepoznati signali doista znakovi razvijenije sposobnosti.
-
Označavanje ili etiketiranje obično je popratna posljedica identifikacije, jer identifikacijom utvrđena karakteristika (darovit ili nedarovit) svrstava pojedinca u jednu od kategorija stereotipnih karakteristika.
Do sada smo najveću ulogu pri stvaranju darovitog pojedinca pripisivali okolini. Međutim, uloga samog djeteta nedovoljno se razumije pa se zbog toga i neopravdano zanemaruje.
Za prepoznavanje i razvijanje darovitosti za određena područja važna je prije svega obitelj, a da ne spominjemo neosporno najvažniju ulogu škole, tj. učitelja koji će takvo dijete prepoznati i znati na koji način raditi s njime
