|

Kako prekinuti tišinu o žrtvama seksualnog nasilja iz ratova u bivšoj Jugoslaviji

Kako prekinuti tišinu o žrtvama seksualnog nasilja iz ratova u bivšoj Jugoslaviji
53
Piše: Erol Avdović
31.10.2019. u 20:26
31
komentara
53

dijeljenja
1/8
2/8 Foto: News for Education Web - New York
3/8 Foto: News for Education Web - New York
4/8 Foto: News for Education Web - New York
5/8 Foto: News for Education Web - New York
6/8 Foto: News for Education Web - New York
7/8 Foto: News for Education Web - New York
8/8 Foto: News for Education Web - New York
U aprilu ove godine na prijedlog njemačke vlade Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) izglasalo je rezoluciju (broj 2467) o sankcionisanju seksualnog nasilja u konfliktnim zonama.
U ime Njemačke, koja je trenutno nestalna članica Vijeća sigurnosti, u UN-u je ministar vanjskih poslova Heiko Maas tada obećao da će u skladu s rezolucijom počinioci seksualnog nasilja, bilo gdje da se skrivaju morati da se suoče s licem pravde, ili da se zemlje koje ih skrivaju suoče sa sankcijama.

Maas je iz New Yorka pozvao sve zemlje članice UN-a, a posebno one u kojima se nasilje te vrste dogodilo, da podrže žrtve "kroz bolji pristup (sudskoj) pravdi, medicinskoj i psihološkoj pomoći, i reintergraciji u društvo". Tu rezoluciju, koju su na kraju podržale sve zapadne zemlje uključujući i Trumpovu administraciju, koja se u početku protivila, šef njemačke diplomatije je nazvao akcijom koja u centar pažnje ponovo vraća žrtve.

Nepoštivanje rezolucija UN-a



Ali, 20 i više godina nakon ratova u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, u kojima je, prema navodima UN-a, u periodu od 1991. do 1999. godine ukupno silovano skoro 70.000 žena, preživjele žrtve seksualnog nasilja, s teškim traumama, uključujući stigmatizaciju sredina odakle potiču pa sve do ostvarivanja svojih legalnih i socijalnih prava, nisu zadovoljne s vladama zapadnog Balkana. Političari su učinili malo ili nimalo da se njihove patnje ublaže.

"Ovdje sam i da kažem da se rezolucije UN-a ne poštuju u BiH kada je riječ o silovanju i seksualnom zlostavljanju", kaže mi Velma Šarić, predsjednica Postkonflitnog istraživačkog centra iz Sarajeva. Ona skreće pažnju da se počinioci tih djela uglavnom ne procesuiraju.

"Nažalost, žrtve svakodnevno sreću počinioce u njihovim malim zajednicama", kaže Šarić, koja je u New York došla samo na jedan dan kako bi govorila na mitingu Reli za njenu pravdu (RallyForHerJustice), protestnom okupljanju žena iz bosanskohercegovačke, hrvatske i kosovske zajednice ispred Konzulata Republike Srbije, ovog 29. oktobra.

"Ovdje smo i da razbijemo tu tišinu i svi zajedničkim snagama podržimo žrtve, kao i da zahtijevamo procesuiranje ratnih zločinaca", dodaje Šarić. Posebno naglašava da sudski procesi u BiH, ako su i pokrenuti onda, ili predugo traju, ili je istraga spora.

Da je ovo neki novi "breaking point", trenutak u kojem bi stvari mogle krenuti nabolje jer se radi o iskazanoj solidarnosti žena žrtava minulih ratova na području bivše Jugoslavije, misli i Tanja Domi, profesorica za ljudska prava na njuorškom Columbia univerzitetu. Domi je i poznata aktivistica, koja često posjećuje balkanske zemlje uključujući i Sarajevo.

Dug put do pravde



"Mislim da je ovo okupljanje doista početak prekida ponovne šutnje o masivnim silovanjima koja su počinile srpske milicije nad bosanskim, hrvatskim i kosovskim ženama u balkanskim ratovima od 1991. do 1999. godine. Treba dugo vremena da neko ko je preživio silovanje u ratu skupi hrabrosti i progovori", kaže mi Domi.

Pri tome, Domi spominje Vasfije Krasniqi-Goodman, jednu od žrtava ratnog silovanja, čije obraćanje skupu u New Yorku ocjenjuje "duboko potresnim". Krasniqi-Goodman nedavno je svjedočila i pred Helsinškim odborom američkog Kongresa, a pred skupom u New Yorku iznijela je neke jezive detalje zlostavljanja nad njom. O tome i o stradanjima drugih će sigurno još biti govora u narednom periodu.

Domi navodi kako je ova manifestacija u Americi tek prvi korak i da to treba postati održiva kampanja. Na Balkanu posebno, oduvijek je put do pravde bio dug i neizvjestan.

"Zvaničnicima srbijanske vlade se neće svidjeti ove kritike, ali prozivka vlade u Beogradu, koja nastavlja negirati genocid u Srebrenici, iako je svijet odavno zgrožen zbog tih groznih zločina, apsolutno je potrebna", kaže Domi. Ona dodaje da treba natjerati balkanske vlade da rade u skladu s rezolucijama UN-a.

I Velma Šarić, odgovarajući na naše pitanje koje vlade na Zapadnom Balkanu rade najbolje, a koje najgore kada je u pitanju pružanje pomoći ženama žrtvama seksualnog zlostavljanja u ratu, kako to, pored onih prijašnjih (broj 1325 iz 2000. godine) zahtijeva i ova posljednja UN rezolucija 2467, kaže kako loše rade rade gotovo sva lokalna tužilaštva, ali da je u najgoroj poziciji Srbija.

"Moram se osvrnuti i na manji bh. entitet, Republiku Srpsku, koja zaista ne pokazuje niti političku volju, niti zrelost da se suoči sa zločinima koji su počinjeni. Svjedoci smo da se na državnom sudu BiH trenutno procesuiraju najniže rangirani slučajevi, a nemamo uopće suđenja visokopozicioniranim vojnim i političkim počiniocima. Srbija treba prestati kriti ratne zločince, jer mnogi od njih imaju dvojno državljanstvo pa zbog toga prebjegnu iz BiH i ostanu živjeti tamo", rekla je Šarić. Pri tome je navela primjer Tuzlanske kapije, za šta je pravomoćno u Sarajevu osuđen general Novak Đukić, ali se počinioc i dalje ne javlja na izdržavanje kazne, krijući se u Srbiji.

Ima i svijetlih primjera



No, za razliku od srbijanske vlade neki, kako kaže profesorica Domi, "veoma hrabri ljudi u Srbiji vrijedno rade da promijene ambijent nekažnjivosti u toj zemlji".

"Veoma je važan legalni rad i propagiranje koje oko toga obavljaju Humanitarni pravni centar, kao i nevladina organizacija Omladinska inicijativa za ljudska prava, također locirana u Beogradu. Oni su upravo od Savjeta Evrope dobili Nagradu Vaclav Havel. Ali, oni su manjina, dok sadašnje vlasti koje predvodi Aleksandar Vučić istrajavaju na negiranju genocida, a masovna silovanja nikad nisu priznata", upire prstom Domi.

Kaže da zato vjeruje da veoma vidljiva i transparetna kampanja kojom će se "Srbija postidjeti apsolutno potrebna".

Uostalom jedan od organizatora protesta u New Yorku, član Gradskog vijeća Mark Gjonaj, ujedno najglasniji od svih govornika ispred srbijanskog konzulata, od prisutnih je u više navrata zatražio da glasno i zajednički igovaraju "zahtijevamo pravdu sada", ali i "sram te bilo Srbijo". On je govorio o tome kako žrtve nikad neće zaboraviti šta im se dogodilo i ko im je to učinio.

"Čak i ako svi zašute, mi ćemo o tome govoriti, sve dok počinioce stigne zaslužena sudska kazna", rekao mi je Gjonaj.

"Svijetu se možda čini da su se zločini dogodili davno, prije 25 godina, ali za one koji su izgubili svoje najmilije, koji su stradali, i oni koji su preživjeli i svojim očima vidjeli najgroznije zločine – za njih rat još nije prošao. Rane su preduboke, a ožiljci preveliki", kaže Gjonaj. On insistira da počinioci moraju sudski odgovarati.

"Ova zajednica će se nastaviti okupljati sve dok se to ne desi", poručio je, jer silovanje u ratu je ratni zločin.

Bez pravde nema ni pomirenja



Na skupu u New Yorku, koga su putem socijalnih mreža podržale mnoge javne ličnosti i diplomate, čuo se i slogan "zakašnjela pravda je pravda koja se negira". Pomenuti su i konkretni zahtjevi za obeštećenje svih žrtva seksualnog zlostavljanja u ratovima u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.

"Žrtve nikada nisu ostvarile pravo na reparaciju zbog svih onih psihiloških i drugih patnji koje su zbog toga proživjele", podsjetila je i Velma Šarić. Naglašava kako je "silovanje za ženu najteži zločin koji razara ne smo nju lično, već i cijelu njenu porodicu i cijelo društvo".

"To znači da bez pravde nema mira. To isto tako znači da ako se zločini silovanja kao i svi drugi (ratni) zločini ne procesuiraju, neće biti budućnosti u regionu. Ovdje konstanto pričamo o pomirenju, a svjedoci smo da je, prema podacima UN-a između 20.000 i 50.000 žena silovano u proteklom ratu, a da je njih samo 750 imalo neko pravo na reparacije. To govori koliko mi zaista kasnimo", rekla je naša sagovornica.

Nastavak na proljeće 2020.



S druge strane, Mark Gjonaj kaže da će ova kampanja potrajati, te da je ona potrebna upravo i radi svih nenaučenih lekcija na Balkanu. Navodi da su se slični zločini, a onda i patnje žrtava dogodile u čak 21 zemlji svijeta, upravo prema podacima UN-a. On je najavio i da će se novo okupljanje, istim povodom, dogoditi opet u maju 2020. godine, tokom mjeseca u kojem će se generalno govoriti o nasilju nad ženama. Bit će to, rekao je možda ispred zgrade UN-a, jer kako navodi, nema boljeg grada od New Yorka, ako želite da ove poruke čuje cijeli svijet.

"Međunarodna zajednica i svjetski lideri moraju učiniti mnogo više kako bi se silovanje prestalo koristiti kao oružje rata sada. Ovo nije samo pitanje za Balkan, već i pitanje cijelog čovječanstva. To mora stati i zato je ovaj protest tako važan", zaključio je član njujorškog Gradskog vijeća.

Koliko će to uvažiti balkanski politički lideri ostaje tek da se vidi.
Prijavi grešku


Komentari (31)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...