Kako je pjesma sa Alipašinog Polja završila pucnjavom iz Holiday Inna: Dan kada je u Sarajevu počeo rat
Tada su nastale i prve žrtve najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji. Petog dana aprila na Vrbanja mostu poginule su djevojke Suada Dilberović i Olga Sučić. Dan kasnije Karadžićevi zločinci, pucajući iz snajpera iz prostorija SDS-a u Holiday Innu, ubili su četiri osobe i ranili najmanje deset.
Kako je sve počelo
Tog petog dana aprila 1992. građani su se spontano okupili u blizini Dobrinje i započeli najmasovnije demonstracije za mir u modernoj historiji Sarajeva.
Na internetu se danas mogu naći snimci nastali tog dana. U emisiji Yutel koja se emitovala na TVSA prikazivana je kolona od nekoliko hiljada građana koja kod Studentskog doma Nedžarići poziva studente da izađu napolje. Nešto kasnije, snimljeni su na glavnoj saobraćajnici kod naselja Alipašino Polje kako opjevaju pjesmu "Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava..."
TV ekipe su uzimale izjave od okupljenih građana koji su govorili da se ne boje i da je "jednom umrijeti".
Kolona je nešto kasnije stigla do zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, a iza njega je došlo do prvog oružanog sukoba. Iz jedne kuće u blizini Vrbanja mosta Karadžićevi simpatizeri su pucali na goloruke građane Sarajeva koji su se branili kamenicama.
Tada su poginule Suada i Olga, a nekoliko građana je ranjeno. Most je kasnije preimenovan u "Most Suade i Olge".
Pucnjava iz Holiday Inna
Demonstracije za mir nastavile su se i sutradan. Tada je situacija potpuno eskalirala i postalo je jasno da je rat počeo.
Karadžićevi kriminalci otvorili su vatru iz snajpera sa 6. i 9. sprata Holiday Inna, gdje su bile prostorije SDS-a.
Brzo nakon toga su specijalci Dragana Vikića upali u hotel i uhapsili šestero srpskih snajperista. U arhivi MUP-a RBiH postojali su otisci prstiju na snajperima, zrna vađena iz ranjenih građana i uspoređena sa puškama te fotografije mjesta odakle je pucano. Ipak, nikada nijedan od tih snajperista nije procesuiran, već su kasnije svi razmijenjeni pod prijetnjama Karadžića da će neselektivno granatirati civile.
U ta dva dana snage Jugoslovenske narodne armije i paravojne formacije SDS-a zauzele su školu MUP-a na Vracama, što im je omogućilo kontrolu grada s visine.
Tada se počelo pucati i na brojna druga naselja u današnjem Kantonu Sarajevo, poput onih u Starom Gradu i na Ilidži.
Telefonske linije su počele pucati, a izlazi iz grada su blokirani sa svih strana i to do kraja rata. Sarajlije su godinama kasnije živjele bez struje, vode i hrane.