Fond za zaštitu okoliša
35

Kako invazivne biljne vrste mijenjaju lice zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini

Invazivne biljne vrste mogu biti ozbiljna prijetnja (Foto: Aldin Boškailo)
Invazivne biljne vrste mogu biti ozbiljna prijetnja (Foto: Aldin Boškailo)
15.01.2026.
Na prvi pogled, zelene površine u našim zaštićenim područjima doimaju se netaknuto. Međutim, iza prividne bujnosti skriva se ozbiljna prijetnja - invazivne biljne vrste.

Invazivne biljne vrste zauzimaju raznolike površine i brzo se šire uz rijeke, ceste, rubove šuma pa čak i u srcu zaštićenih područja. Njihov utjecaj je višestruki: mijenjaju izgled ekosistema, istiskuju domaće vrste i ugrožavaju prirodno bogatstvo zbog kojeg su ta područja i stavljena pod zaštitu.

Federacija BiH (FBiH) je nedavnim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode FBiH (Službene novine FBiH, br. 10/25) uvrstila pojam invazivnih stranih vrsta u važeći zakonodavni okvir, čime je ovaj termin dobio službeno značenje i obavezu praćenja.

Navedenim izmjenama zakon se usklađuje s Uredbom (EU) br. 1143/2014 Evropskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta, zajedno s njenim izmjenama. Zakon propisuje donošenje liste invazivnih vrsta, izradu akcionih planova upravljanja, te uspostavu mjera obaveznog praćenja, sprečavanja, svođenja na najmanju moguću mjeru i ublažavanja štetnih učinaka namjernog i nenamjernog unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta na biološku raznolikost u FBiH, čime su stvoreni temelji za sistematsko sagledavanje i upravljanje ovim problemom.

Trenutno je u toku projekat izrade operativnog plana za upravljanje invazivnim biljnim vrstama u pet zaštićenih područja Kantona Sarajevo, uključujući Zaštićeni pejzaž Bentbaša, Zaštićeni pejzaž Bijambare, Spomenik prirode Skakavac, Zaštićeni pejzaž Trebević i Spomenik prirode Vrelo Bosne, kako bi se ova izuzetno važna područja zaštitila.

Projekat provodi Inicijativa za šumarstvo i okoliš, a sufinansiran je od strane Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Iz FEA-e naglašavaju da plan treba biti praktičan dokument koji će služiti Upravljaču, odnosno, Kantonalnoj javnoj ustanovi za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo (KJUZPPKS), u sklopu kojeg će se odrediti nadležnosti, metode monitoringa i aktivnosti i metode kontrole prepoznatih najproblematičnijih invazivnih vrsta ovih područja.

"Invazivne vrste su poput tihog osvajača. Dok se osvrnemo, čitav pejzaž može izgledati potpuno drugačije", upozoravaju iz Inicijative za šumarstvo i okoliš.

Koje vrste stvaraju najviše problema?

Na zaštićenim područjima Kantona Sarajevo bilježi se prisustvo više invazivnih biljnih vrsta, od kojih devet vrsta je prepoznato kao prioritetne vrste za upravljanje, monitoring i uklanjanje. Neke od najčešćih i najproblematičnijih su:

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) - Prisustvo ove vrste zabilježeno je na svim obuhvaćenim zaštićenim područjima, pri čemu je kao područja s najvišim prioritetom za kontrolu izdvojen Trebević i Skakavac. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a ova jednogodišnja biljka danas najaktuelnija invazivna vrsta u BiH zbog izrazito alergogenog polena. Najčešće se širi na poljoprivrednim i zapuštenim površinama, uz puteve, pruge, naselja i na sprudovima rijeka. Cvjeta od jula do oktobra, a njen polen izaziva alergijske reakcije kod sve većeg broja ljudi, naročito respiratorne tegobe i sezonski alergijski rinitis. Osim zdravstvenih problema, ambrozija značajno utiče i na poljoprivredu jer smanjuje prinose usjeva natječući se s njima za prostor, svjetlo i hranjive materije.

Pajasen (Ailanthus altissima) - Zabilježen je na zaštićenim područjima Bentbaše i Vrela Bosne, gdje se javlja duž infrastrukturnih koridora i degradiranih površina. Vrsta porijeklom iz Kine, prvobitno je uvezena u Evropu kao ukrasno drvo zbog brzog rasta i otpornosti na zagađenje. Međutim, vrlo brzo je pokazala invazivnu prirodu. Pajasen stvara hemikalije (alelopatske supstance) koje inhibiraju rast drugih biljaka u njegovoj blizini, formirajući monokulture u kojima autohtone vrste nemaju šansu za opstanak. Posebno se širi na degradiranim zemljištima, uz puteve, napuštene površine i u urbanim sredinama, gdje je njegovo iskorjenjivanje izuzetno teško zbog snažnog vegetativnog razmnožavanja.

Bagremac (Amorpha fruticosa) - Ova invazivna grmolika vrsta registrovana je prvenstveno na vlažnim staništima, posebno u zaštićenom području Vrela Bosne. Porijeklom iz Sjeverne Amerike, uvezena u Evropu zbog dekorativne i meliorativne vrijednosti. Bagremac formira guste i neprobojne zajednice koje potiskuju domaće biljne vrste, mijenjajući strukturu i funkciju ekosistema. Njegovo širenje posebno je problematično u prirodnim poplavnim šumama gdje dovodi do gubitka biološke raznolikosti i promjena u vodnom režimu staništa.

Japanski dvornik (Fallopia japonica, Reynoutria japonica) - Prisutan na zaštićenim područjima Vrelo Bosne i Bentbaša, gdje se širi uz vodotoke i infrastrukturne objekte. Potječe iz Azije, gdje je stoljećima korišten kao ukrasna biljka. Danas je jedna od najinvazivnijih vrsta u Evropi. Njegovi podzemni rizomi mogu rasti nekoliko metara u dubinu i širinu, što mu omogućava da u kratkom vremenu osvoji velike površine. Formira monodominantne sastojine u kojima gotovo nijedna druga biljka ne može opstati. Osim ekološke štete, japanski dvornik uzrokuje i ozbiljne infrastrukturne probleme jer snažni rizomi mogu probiti asfalt, betonske ploče i temelje zgrada, ugrožavajući stabilnost objekata. Njegovo uklanjanje je izuzetno zahtjevno i dugotrajno.

"Pitanje upravljanja invazivnim biljnim vrstama predstavlja složen izazov, jer nadležnosti zavise od vlasništva i upravljanja zemljištem na kojem se one pojavljuju. Kao primjer možemo uzeti da ako se invazivna biljka javlja na šumskom zemljištu nadležni su privatni šumoposjednici ili šumsko-privredna preduzeća; ako su uz ceste, situacija je složena jer nadležnost može biti u rukama Autocesta ili Cesta FBiH kada je riječ o magistralnim cestama, ili kantonalnih uprava za ceste pa sve do jedinica lokalne samouprave za lokalne puteve. Upravo zato ovaj problem zahtijeva mobilizaciju i angažman svih aktera – od građanina kojem invazivna biljna vrsta raste u bašti, pa sve do institucija na lokalnom, kantonalnom i federalnom nivou", izjavila je koordinatorica projekta Belma Nahić.

Ambrozija - od ekosistemskog do zdravstvenog problema

Posebnu pažnju javnosti svake godine privlači ambrozija, biljka koja se širi brže od svih upozorenja o njenoj štetnosti. Njen polen je jedan od najjačih prirodnih alergena - dovoljne su mikroskopske količine da izazovu burne reakcije. Tokom ovogodišnje sezone polinacije, Centar za ekologiju i prirodne resurse "Sulejman Redžić" zabilježio je na mjernim stanicama Pofalići i Stari Grad značajne koncentracije polena ambrozije u augustu, septembru i dijelu oktobra, što još jednom potvrđuje trend njenog širenja i visoku izloženost stanovništva.

Iako je sezona sada završena, podaci jasno ukazuju da građani koji imaju alergijske reakcije na ambroziju trebaju planirati preventivne mjere tokom sezone polinacije ambrozije i redovno pratiti obavještenja o koncentracijama polena. Terenska istraživanja provedena u sklopu projekta pokazala su da je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) prisutna u svim zaštićenim područjima Kantona Sarajevo, ali se kao posebno osjetljive izdvajaju lokacije na Trebeviću i Skakavcu, gdje je potreban pojačan nadzor i pravovremena kontrola. Iako trenutno ne ugrožava direktno ključne ekosisteme, njena prisutnost ostaje značajna zbog brzog širenja i poznatog alergijskog uticaja, zbog čega se preporučuje redovan monitoring i uklanjanje, naročito na rubnim i poremećenim staništima.

Zašto su ugrožena i zaštićena područja?

Iako su zaštićena područja pod posebnim režimom zaštite i upravljanja, invazivne biljne vrste ne poznaju administrativne granice. Njihova ekspanzija u ovim prostorima direktno ugrožava osnovni smisao zaštite - očuvanje izvorne biološke raznolikosti.

Umjesto bogatstva autohtonih vrsta, na mnogim mjestima svjedočimo formiranju monokultura koje guše prirodne zajednice i smanjuju njihovu otpornost. Time zaštićena područja gube ne samo svoj ekološki integritet, već i vrijednosti zbog kojih su proglašena - od očuvanja rijetkih staništa i vrsta, do kulturnog i turističkog značaja.

Šta dalje?

Rješenje nije jednostavno, ali je moguće. Potrebni su:

- stalni monitoring i rani odgovor na nove nalaze,
- koordinisano djelovanje uz jasnu podjelu odgovornosti kroz operativne i akcione planove,
- finansiranje dugoročnih mjera, a ne samo kratkotrajnih akcija,
- edukacija javnosti, jer mnoge invazivne vrste završavaju u našim dvorištima upravo nesvjesnim sađenjem.

"Važno je zapamtiti da borba protiv širenja invazivnih biljaka nije samo priča o zaštiti prirode, već i o zaštiti našeg zdravlja i ekonomije. Ako želimo da zaštićena područja i dalje budu utočište raznolikog života, ali i prostor gdje ćemo mi tražiti mir i inspiraciju, neophodno je da invazivne vrste shvatimo kao ozbiljan izazov koji traži zajedničku akciju i pravovremeni odgovor", zaključuje Ajla Dorfer, stručnjakinja za zaštitu prirode i biološke raznolikosti i predsjednica FEA-e.

Udruženje FEA - Inicijativa za šumarstvo i okoliš trenutno vodi kampanju posvećenu edukaciji javnosti o invazivnim biljnim vrstama. Pratite njihove objave na društvenim mrežama i saznajte na koji način ove vrste utječu na zaštićena područja Kantona Sarajevo.

Napomena: Projekat je sufinansirao Fond za zaštitu okoliša FBiH. Sadržaj ovog članka isključivo je odgovornost FEA - Inicijative za šumarstvo i okoliš i ne predstavlja nužno stav Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Više informacija o Fondu možete pronaći na www.fzofbih.org.ba.