Kada marketing pređe granicu: Šta se događa kada se nada roditelja pretvori u tržišni proizvod

Naizgled topla i emotivna poruka "Tata, sada mogu izaći među ljude i igrati se sa svojim prijateljima" otvorila je ozbiljna etička pitanja - ne samo zbog stigmatizirajuće poruke, već i zato što medicinska procedura koja se reklamira nije odobrena ni od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), niti od bilo koje druge relevantne stručne institucije.

Za Zinaidu Jamakosmanović, majku djevojčice u spektru autizma, ova kampanja nije samo izolovan slučaj, već primjer šire i opasne prakse - normalizacije predatorskog marketinga u oblasti zdravstva. Kako kaže, to je posebno izraženo kada su ciljne grupe ranjive - roditelji, djeca, osobe s invaliditetom te onkološki pacijenti.

Roditelj pod stresom nije potrošač, on je u panici

"Roditelji djece s razvojnim teškoćama nisu pasivni korisnici usluga. Na samom početku, nakon dijagnoze, oni su često ljudi u akutnoj krizi, iscrpljeni, često preopterećeni nedostatkom informacije, emocijama i nedefinisanim sistemom koji ne pruža adekvatnu pomoć. Kada im se u tom trenutku ponudi 'nova nada' bez naučnog utemeljenja, bez jasnih informacija o rizicima, bez evaluacije, onda više ne govorimo o oglašavanju, već o eksploataciji bola", ističe Jamakosmanović.

U Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim drugim zemljama regije, postoji regulacija medicinskog marketinga, pogotovo kad je riječ o zavaravajućem oglašavanju. Međutim, povlači se pitanje: gdje su granice oglašavanja kada je riječ o zdravstvu?

"Nažalost, kod nas klinike i centri slobodno plasiraju oglase s velikim tvrdnjama, često koristeći emotivne vizuale, testimonijale, i pseudonaučne izraze. U ovom konkretnom slučaju, poruka koja implicira da dijete s autizmom 'nije među ljudima' dok ne prođe tretman nije samo neetična, već i opasna", kaže Jamakosmanović.

SZO, nauka i izgovori

Na reakcije koje je javno uputila povodom pomenute kampanje, Jamakosmanović ističe da se klinika branila tvrdnjom kako "Svjetska zdravstvena organizacija još nije priznala tretman, ali da to ne znači da on nije efikasan."

"To je klasičan primjer relativizacije - Svjetska zdravstvena organizacija ne donosi odluke zato što je spora, već zato što je odgovorna. Naučni dokazi se ne grade iz želje, nego iz rigorozne evaluacije. Niti jedan ozbiljan medicinski tretman se ne smije reklamirati dok je još u eksperimentalnoj fazi, a pogotovo ne kada su pacijenti djeca. Reklamiranje ovakvih tretmana stvara pritisak na roditelje i može dovesti do pogrešnih odluka koje imaju ozbiljne posljedice po djecu", ističe Jamakosmanović.

Umjesto zaključka: Odgovornost i otpor

"Roditelji djece u spektru autizma nisu naivni. Većina nas je prošla kroz razne 'programe', 'pristupe', 'tretmane' i 'centre' i znamo kako izgleda kad vam prodaju nadu. Znam i koliko boli kada shvatite da ste izgubili vrijeme, novac i vjeru, samo zato što je neko znao kako da manipuliše emocijama, posebno u onim prvim danima suočavanja s dijagnozom", nastavlja Jamakosmanović.

Kako kaže, upravo je to razlog zašto se prema ovoj temi ne treba postupati kao prema "samo jednom incidentu", već kao prema sistemskoj praksi koja mora biti zaustavljena. Uz regulaciju, nadzor i odgovornost.

"Mi roditelji starije djece u spektru već smo prošli kroz ciklus nade, razočaranja i učenja na sopstvenim greškama. Zato osjećam posebnu odgovornost da budem glas razuma za one koji su tek na početku. Za one koji se upravo sada suočavaju s dijagnozama i traže bilo kakav znak da će biti bolje. Naša uloga nije samo da se borimo za svoju djecu, već i da budemo brana i da štitimo one roditelje koji još ne znaju da ponekad 'nada' može doći u obliku ponude koja zvuči obećavajuće, ali nema dovoljno stručne ili naučne potvrde. Moramo dijeliti znanje, iskustvo i oprez. Jer, ako mi ne budemo ti koji će im pomoći da razlikuju provjerene informacije od manipulacije - ko će?", zaključuje Zinaida Jamakosmanović.