U glavnom gradu Njemačke prisutni su se prisjetili obećanja ''Nikada više!'' koje su države svih kontinenata dale poslije Drugog svjetskog rata, ali ga do danas nisu održale. Preživjele žrtve i svjedoci iz Biafre, Čečenije, Bosne i Hercegovine, Gvatemale, Ruande i kurdskog dijela Iraka govorile su o svojim teškim sudbinama.
Gospodin Divjak, izvršni direktor Udruženja ''Obrazovanje gradi BiH'' tom prilikom je, između ostalog, izjavio: ''Nagradu 'Victor Gollancz' primam sa dubokim poštovanjem za sve žrtve holokausta i genocida izvršenog u novijoj civilizaciji i ponosom na sve one koji su bilo kada i bilo gde ispoštovale poruku iz Talmuda - ako si spasao jednog čoveka, kao da si spasao čitav svet. Ponos i radost nagrade delim sa velikim brojem građana BiH koji su zaslužili i više od mene da budu nominovani za prestižno priznanje. Spadam među hiljade onih koji su se suprostavili neofašizmu i najmasovnijem genocidu na kraju drugog milenijuma. Ovo je prilika da odam posebnu počast bosanskohercegovačkim ženama koje su žrtve genocida i onima koje su stoički podnele sve strahote rata-silovanja, proganjanja, gubitak dece-sinova, kćeri, muževa i danas se bore za svoja prava žene i čoveka. Teško je, ali časno biti žena.''
Na kraju svog obraćanja Divjak je podsjetio: ''Svaki pojedinac, kao društveno biće, ima pravo, obavezu i odgovornost, da današnji svet menja i prilagođava potrebama sebe i drugog. Nagrada 'Viktor Gollancz' je priznanje za ono što sam bio na strani pravde, istine, tolerancije i filantropije, ali i obaveza da istrajem u naporu da društvo u kome živim bude bolje nego je danas. U tome ću uspeti, ne moram da vas uveravam.''