Politička kaljuža
800

Jedan dan u životu Bogića Bogićevića: Svi ga hoće, a niko ga neće

S. Hambo
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Kada je u jesen prošle godine prihvatio kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva, Bogić Bogićević nije mogao ni slutiti da će njegovo ime poslužiti za političko potkusurivanje i obračune lokalnih ambicioznih, a nedoraslih politika.

Bogićević je sinoć zvanično odustao i neće biti gradonačelnik Sarajeva, a čovjek njegovog kalibra i integriteta teško će promijeniti stav. Sada treba tražiti razloge, odnosno uzroke blago rečeno političkog fijaska.

Protiv Bogića Bogićevića niko ne bi mogao niti smio glasati. Zbog poštovanja, stida i političkog integriteta. Najavu da će on biti kandidat najavljene većine za gradonačelnika glavnog grada nakon lokalnih izbora u Sarajevu dočekana je s oduševljenjem i poštovanjem, ne samo u BiH, već i u regiji. Medije, ali i društvene mreže ispunile su fotografije i snimci koji su trebali podsjetiti kada je taj čovjek stao nasuprot nabujalom srpskom nacionalizmu oličenom u vladavini Slobodana Miloševića. Glasao je protiv uvođenja vanrednog stanja u Jugoslaviji i vjerovatno spriječio ko zna kakav krvavi scenarij širom Jugoslavije.

I godinama je Bogićević izbjegavao valjanje u političkom blatu u koje su ga pokušavali namamiti. Očito je znao ocijeniti situaciju. I onda je popustio i na radost mnogih, a najviše na radost potonulog SDP-a prihvatio da bude kandidat za jednu simbolički važnu, ceremonijalnu funkciju gradonačelnika Sarajeva. Jaka poruka i ovoj državi i regiji. Ali, umjesto da se iskoristi politički potencijal za neke pozitivne trendove, olakim prepuštanjem slučaju oni koji su predložili Bogićevića sami sebi su "pucali u koljena".

Da paradoks bude veći, za Bogićevićem danas žale svi. I okrnjena Četvorka i SDA i javnost. Pa kako se došlo do stadija da su ga željeli svi, a niko ga nije želio. Odnosno nisu ga željeli djelima. Zar je Bogićević trebao gledati sitne političke igre i kupovine glasova zarad neke pozicije, zaposlenja, poslovnog prostora ili šta već?

I nikakve peticije ili Facebook grupe koje se sada prave kako bi kao nagovorili Bogićevića da promijeni mišljenje vjerovatno neće dati rezultat. Kada je neka peticija nešto značajnije promijenila, a kamoli grupa na društvenoj mreži na kojoj sada kao trebamo uvjeriti Bogićevića da je neko malo pogriješio, ali eto idemo dalje. Neki su se ponašali, a neki i dalje ponašaju kao da se bira predsjednik razreda u osnovnoj školi. To je možda stav i razmišljanje onih koji su navikli da se valjaju u blatu, da danas budu u jednoj, a sutra u drugoj stranci.