General Jovan Divjak
0

VIDEO / "Ja sam čovek"

Piše: A. Karadža
Vijest o hapšenju Jovana Divjaka na bečkom aerodromu potresla je sve građane Bosne i Hercegovine koji ovu zemlju doživljavaju svojom domovinom, kao nešto što je vrijedno borbe, kako tokom agresije tako i poslije nje. Najsjajniji primjer čovjeka koji je spreman učiniti sve za zemlju koju je osjećao svojom je general Jovan Divjak.

General se u ratu borio puškom, u miru perom i obrazovanjem mladih naraštaja. Danas je zbog svoje časne borbe protiv srpskog agresora završio u bečkom zatvoru zbog navodnih zločina u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine.

U svojim brojnim razgovorima za domaće i inostrane medije uvijek je isticao svoju bezuslovnu ljubav prema Bosni i Hercegovini. Njegove izjave objedinjene su u knjizi "Sarajevo mon amour" (Sarajevo, ljubavi moja), koja je u Parizu objavljena na francuskom jeziku.

Pišući o generalu Divjaku, u želji da ga opišemo na najbolji mogući način, nećemo biti profesionalci pa ćemo se poslužiti njegovom izjavom koju smo izvukli iz konteksta.

"Ja sam čovek", rekao je general Divjak u jednom od mnogobrojnih razgovora o svojoj ulozi u odbrani od agresora na našu zemlju. Rekao je general Divjak mnogo tačnih stvari, ali je ova najtačnija. Jovan Divjak je čovjek pa onda sve ostalo.

"Ja sam čovek koji je morao biti na strani koja je bila ugrožena i slabija", rekao je svojevremeno bh. heroj.

Nikada sebi nije pripisivao velike zasluge za odbranu BiH. U svojim skromnim izjavama uvijek je isticao da je bio tek jedan od onih koji su pomogli u odbrani Sarajeva i BiH.

"Ostao sam sa građanima BiH, to mi je bila profesionalna dužnost", banalizovao je svoju odluku o ostanku na strani istine tokom agresije na našu zemlju.

Rješenje problema u Bosni i Hercegovini i Balkanu vidio je u hapšenju Ratka Mladića i "ostalih ratnih kriminalaca".

Zlokobnom igrom sudbine Ratko Mladić je i danas na slobodi. General Divjak doživio je istovremeno doživio najveće poniženje i udar na njegov dignitet i sve ono što je učinio za zemlju koju je osjećao svojom domovinom. Uhapšen je i smješten u zatvorsku ćeliju.

"Pretnji se ne plašim, bole gnusne optužbe i uvrede, ali 'dva prsta obraza' ne dam nikom. I dalje ću se boriti, niko mi ne može oduzeti to pravo da slobodno i srećno živim u Logavinoj ulici i šetam se Vilsonovim šetalištem", govorio je Divjak i nije se plašio prijetnji.

Slobodno i srećno je živio u Logavinoj ulici i šetao Vilsonovim šetalištem. Želio je prošetati i bečkim ulicama, ali je uhapšen zbog današnje prljave srbijanske politike, koja nastavlja tamo gdje je stao Slobodan Milošević, dok naši političari nijemo šute. Ako ne šute onda odlaze u Beograd ili u Sarajevu dočekuje srbijanske ministre i predsjednike, iste one koji naređuju izdavanje potjernica i hapšenje Jurišića, Rendića, Salkića, Divjaka...

"RS jeste izraz volje srpskog naroda, ali i međunarodne zajednice koja je zaustavila rat koji bi Srbi sigurno izgubili. Zapamtite da je ovo jedini rat u istoriji koji je završen bez pobednika, ne prizivam novi rat, ali i ako ga bude sigurno neće biti ovako završen", rekao je Divjak.