Žene i djevojke iz BiH se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja unutar zemlje u privatnim stanovima, motelima i na benzinskim pumpama.
"Lokalne organizirane kriminalne grupe podvrgavaju dječake i djevojčice romske nacionalne pripadnosti prisilnom radu, kao i prisilnom prosjačenju i prisilnom sklapanju braka. U nekim slučajevima prisilno sklopljenih brakova djevojčice dobi svega 12 godina podvrgnute su prisilnom kućnom radu i oduzete su im putne isprave", stoji u ovom izvještaju.
Nude ljubav pa gurnu u prostituciju
Navodi ovoga izvještaja potvrđeni su i nedavnom međunarodnom policijskom akcijom "Ezel", koja je provedena i u BiH protiv trgovine ljudima i međunarodnog vrbovanja radi prostitucije. Ovu akciju zajedno su sproveli policija iz Njemačke i Austrije te pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a pretresli su objekat u naselju Jezernice kod Sanskog Mosta, vlasništvo Armina Ćulića, koji je odranije poznat policijama širom Evrope po brojnim krivičnim djelima.
Iz SIPA-e su tada kazali kako je istraga usmjerena protiv više osoba turske nacionalnosti, koje se sumnjiči da su na području Evropske unije počinile pomenuta krivična djela.
Naime, uhapšeni su bili uključeni u uvlačenje žena mlađih od 21 godinu u prostituciju, koristeći takozvani metod "zaljubljeni mladić". Ovaj metod podrazumijeva da bi mladići koji su radili za ovu kriminalnu grupu birali djevojke iz siromašnih zemalja, među kojima je i BiH, da bi sa njima navodno započeli ljubavnu vezu i obećavali im brak. Mladić bi zatim, kada se djevojka zaljubi, praveći se da je izvlači iz finansijskih problema, djevojku gurnuo u prostituciju.
Optuženi su i da su prijetili nasiljem da bi natjerali mlade žene da nastave prodavati svoje tijelo za seks.
U ovoj akciji nije uhapšen niko iz naše zemlje, ali se sumnja da su upravo djevojke iz BiH vrbovane za prostituciju u zemljama EU.

Tokom 2013. godine je identificirano svega 16 žrtava trgovine ljudima, dok je tokom 2012. taj broj iznosio 39. Od identificiranih žrtava, 13 je bilo podvrgnuto prisilnom radu, a tri su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Devet od 16 identificiranih žrtava su djeca, pet je punoljetnih ženskih osoba i dva su punoljetna muškarca.
Jedan od razloga zbog koji se to desilo jeste činjenica da vlasti još uvijek nisu izmijenile i dopunile sve zakonske propise na nižim nivoima kako bi tretirala sve oblike trgovine ljudima kao krivično djelo, u skladu s domaćim i međunarodnim propisima.
Time je u znatnoj mjeri smanjena identifikacija žrtava, što predstavlja nedostatak energičnosti za vođenje istraga, identifikaciju žrtava i krivično gonjenje od nadležnih institucija. Agencije za provođenje zakona i pravosudni organi u svom radu nisu dali prioritet postupanju u predmetima krivičnih djela prisilnog rada i prisilnog prosjačenja.
Veći broj žrtava
"Istina je da smo u prošloj godini imali znatno manji broj identificiranih žrtava kada je riječ o trgovini ljudima, svega 13. No, u ovoj godini znatno smo napredovali pa je tako taj broj u samo prvih šest mjeseci ove godine porastao na 29, dok je broj donesenih presuda u ovakvim slučajevima do 20. novembra dostigao osam", kazao je za Klix.ba Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije u BiH.
U toku izvještajnog perioda su smanjena nastojanja vlasti da zaštite žrtve trgovine ljudima, s obzirom na to da je identificiranje žrtava palo na najniži nivo, što odražava nedostatak energičnih istraga, identificiranje žrtava i krivično gonjenje od relevatnih institucija.
"Vlada je rijetko upućivala strane žrtve na pružatelje pravnih usluga, uprkos sporazumima s nevladinim organizacijama. Eksperti su izrazili zabrinutost u pogledu tehnika vođenja razgovora s djecom žrtvama trgovine, primijetivši da je razgovor s jednom žrtvom vođen u prisutvu osobe osumnjičene za njeno iskorištavanje. Strane žrtve trgovine ljudima imaju pravo na humanitarnu vizu koja im omogućava legalan privremeni boravak u Bosni i Hercegovin", stoji u izvještaju.
Rizvo pak tvrdi da je zaštita žrtava osigurana kroz nevladine organizacije u našoj zemlji koje su imale svoje kapacitete da žrtvama pruže sve što im je potrebno.
"Eksperti su dokumentirali i problem vezan za kontinuitet zaštite žrtve. Nakon podizanja optužnice organi za provođenje zakona i tužilaštva žrtvi-svjedoku više ne pružaju zaštitu i svaki oblik podrške od tada preuzima sud. Nedostatak kontinuiteta je obeshrabilo žrtve da učestvuju u postupcima i dolazilo je do zbunjujućih situacija s obzirom na to da žrtve nisu pravovremeno informirane o statusu predmeta.
Osim toga, Grupa eksperata Vijeća Evrope za borbu protiv trgovine ljudima je dokumentirala zastrašivanje djece-žrtava u toku sudskog postupka te navela da nadležni organi nisu poduzeli raspoložive mehanizme pravne zaštite kako bi ih zaštitili od prijetnji", piše u izvještaju State Departmenta.