Izvještaj HRW-a o stanju ljudskih prava u BiH

Tokom 2007. godine ICTY je prebacio pet slučajeva Sudu BiH, uključujući slučaj Milorada Trbića, optuženog za učestvovanje u genocidu u Srebrenici. No, Žalbeno vijeće ICTY-a je u julu 2007. godine presudilo protiv prebacivanja slučaja Milana i Sredoja Lukića koji se tiče navoda o njihovom učestvovanju u ubistvima civila na području Višegrada, promijenivši na ovaj način raniju odluku. Sud je citirao obim počinjenih zločina i mogući duševni bol žrtava, u slučaju izručenja.

Krivična gonjenja za ratne zločine se također nastavljaju pred kantonalnim sudovima u Federaciji BiH (26 slučajeva u vrijeme sastavljanja ovog izvještaja), okružnim sudovima RS-a (devet slučajeva), i sudom u Distriktu Brčko (jedan slučaj).

Domaći tužitelji i suci sve su aktivniji u istraživanju i krivičnom gonjenju ratnih zločina, ali ih i dalje koči slaba zaštita svjedoka, nedostatak finansijskih sredstava te ograničena politička podrška i podrška javnosti. Nedostatak volje kod banjalučkog suda (RS) da klasificira seksualne zločine iz perioda rata kao ratne zločine izazvao je kritike u zemlji, navodi se u izvještaju.

Broj tužbi podnesenih sudovima u RS-u i FBiH protiv oba entiteta za nadoknadu štete za smrtne slučajeve i povrede tokom ratnog perioda i dalje rastu. Nijedan entitet nema strategiju za sistematično rješavanje hiljada ovakvih tužbi.

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu je 26. februara presudio da srbijanska vlada nije direktno odgovorna za genocid tokom rata u BiH (vidi poglavlje o Srbiji). Udruženja bosanskih žrtava bila su očajna zbog presude i organizovala su više mirnih protesta.

Sudbina oko 13.000 nestalih osoba iz rata i dalje je nepoznata. Većina njih su Bošnjaci. Masovne grobnice sa 200 žrtava masakra u Srebrenici, od koji su neke djeca, pronađene su u septembru.

U dijelu izvještaja o izbjeglicama i raseljenim licima HRW navodi da je prema podacima iz juna više od 134.000 Bosanaca i dalje interno raseljeno. Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice (UNHCR) registrovao je oko 1.250 povrataka interno raseljenih osoba i 300 izbjeglica tokom prve polovine 2007. godine, što je približno polovina broja za isti period iz 2006. godine. Većina izbjeglica koje su se vratile u 2007. godini su Bošnjaci, a većina interno raseljenih osoba koje su se vratile Bošnjaci su ili bosanski Srbi.

Sve osobe koje su registrovane kao povratnici nisu ostale trajno, naročito u područjima gdje je etnička grupa povratnika sada u manjini. Ograničene ekonomske prilike i osjećaj nesigurnosti pružaju djelomično objašnjenje za ovo. Nasilje protiv manjina je još uvijek sporadično, ali u nekim slučajevima - kao što je nasilan napad u julu na mitropolita bosanskih Srba Hrizostoma u Bosanskom Petrovcu, za koji još uvijek nije podignuta optužnica ni protiv koga - potkopava vjeru u povratak. Povratak vlasništva od strane predratnih vlasnika u okviru programa nacionalne restitucije se povećao, ali većina povratnika iz manjinskih grupa potom prodaje svoju imovinu, naročito u urbanim područjima.

Mnogim osobama koje su i dalje raseljene nije vraćena prijeratna imovina. Usprkos vladinim programima izgradnje smještaja za raseljene osobe u 30 općina, nedostatak smještaja i dalje predstavlja prepreku povratku. Oko 7.000 interno raseljenih osoba i dalje živi u kolektivnim centrima, od kojih su neki ispod standarda.

Romske izbjeglice u BiH, od kojih većina dolazi sa Kosova, i dalje predstavljaju ranjivu grupu i ovisni su o periodičnim produženjima svoga privremenog zaštićenog statusa, navodi se u izvještaju HRW-a.

U poglavlju o državljanstvu i državnoj sigurnosti navodi se da bosanska komisija koja je uspostavljena radi razmatranja ratnih odluka o naturalizaciji stranih državljana nastavlja sa svojim radom. U vrijeme sačinjavanja ovog izvještaja završeno je razmatranje oko 1.300 slučajeva a bosansko državljanstvo je oduzeto u slučajevima oko 500 pojedinaca, uključujući oko 350 osoba sjevernoafričkog porijekla koje su došle tokom rata. Dok je prema nekim navodima proces motiviran isključivo brigom zbog postojanja neregularnosti u odlukama o naturalizaciji, jasno je povezan s brigom u vezi s prisustvom islamskih radikala u BiH koji imaju veze sa terorizmom.

Mnogi su uložili žalbe protiv oduzimanja državljanstva i dozvoljeno im je da ostanu u BiH do završetka tih procesa. U vijeme sastavljanja ovog izvještaja niko još nije deportovan. Državne i međunarodne organizacije koje se bave ljudskim pravima su izrazile zabrinutost da u BiH ne postoji adekvatna zaštita protiv rizika povratka u situaciju ozbiljnih zloupotreba ljudskih prava, uključujući mučenje ili nehuman tretman onih koji budu podvrgnuti deportaciji.

Šest osoba alžirske nacionalnosti, koje su kao osobe osumnjičene za prijetnje sigurnosti ilegalno prebačene u Guantanamo 2002. godine, uz saučesništvo bosanskih vlasti, i dalje se nalazi tamo u vrijeme sastavljanja ovog izvještaja. U maju 2007. godine ovi ljudi (od kojih su četvorica bosanski državljani) podnijeli su tužbu protiv BiH pred Evropskim sudom za ljudska jer država nije intervenirala u njihovo ime kod vlade SAD-a, a što za posljedicu ima stalno kršenje ljudskih prava.

U poglavlju o decertifikaciji policije navodi se da je u aprilu 2007. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija pristalo na uslove u skladu s kojima se 598 bosanskih policajaca udaljenih iz službe na temelju navodne umiješanosti u kršenja ljudskih prava može ponovo prijaviti za posao u policiji. Odluka je uslijedila nakon zabrinutosti koju je izrazila Venecijanska komisija Vijeća Evrope i komesar za ljudska prava da proces decertifikacije nije proveden transparentno i da nije postojao prikladan sistem žalbi. Decertificirani bivši policajci koji su tražili da budu vraćeni na posao moraju prijaviti raniju decertifikaciju kada se prijavljuju za novo radno mjesto.

U julu je međunarodni visoki predstavnik otpustio visoko pozicioniranog policijskog službenika RS-a Dragomira Andana zbog toga što je koristio svoju poziciju za zaštitu bjegunaca, kao i dodatnih 35 policajaca radi navoda o njihovoj ulozi u masakru u Srebrenici.

U dijelu izvještaja o situaciji s aktivistima na polju ljudskih prava navodi se slučaj ubistva Duška Kondora, jednog od osnivača Helsinškog komiteta za ljudska prava u RS-u, u februaru, u napadu iz automatskog oružja koji su izvršili lokalni mafijaši a u kojem je ozbiljno povrijeđena i njegova kćerka, koje je viđeno kao znak za uzbunu među bosanskim zagovornicima ljudskih prava.

Mada se čini da napad nije povezan s Kondorovim radom u oblasti ljudskih prava, njegove kolege tvrde da mu policija nije osigurala odgovarajuću zaštitu usprkos zahtjevima za pomoć koji su upućenih nakon ranijih prijetnji. Suđenje osobama optuženim za učešće u Kondorovom ubistvu je trenutno u toku.

U martu je Ministarstvo pravde BiH pojednostavilo zahtjeve za registraciju nevladinih organizacija na državnom nivou.

U poglavlju o ključnim međunarodnim akterima u BiH navodi se da je mandat međunarodnoga visokog predstavnika produžen do juna 2008. godine, nakon izmjene plana Vijeća za provedbu mira (PIC) da se okonča u junu 2007. godine i zadrži samo status specijalnog predstavnika EU-a s ograničenim ovlastima. Slovački diplomat Miroslav Lajčak je imenovan na obje pozicije u julu.

Pregovori BiH s Evropskom unijom vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i dalje su opterećeni gubitkom prave brzine zbog neriješenih pitanja u vezi s policijom, javnim emitovanjem i reformom javne uprave. Snage EU-a za očuvanje mira u BiH su smanjene sa 6.000 na 2.500 u decembru 2006. godine zbog boljeg stanja sigurnosti. Mandat Posmatračke misije EU-a (EUMM) istekao je u decembru 2007. godine.

U maju je Bosna i Hercegovina izabrana u Vijeće UN-a za ljudska prava. Članovi Vijeća se moraju "pridržavati najviših standarda u promociji i zaštiti ljudskih prava". Pohvalno je da su bh. vlasti u junu pristale na objavljivanje izvještaja Komiteta za sprečavanje torture (CPT) Vijeća Evrope koji je izdan nakon posjete Komiteta u martu.

Izvještaj objavljen u julu navodi neuspjeh da se razdvoje opasni zatvorenici i izvjesne slučajeve maltretiranja zatvorenika od strane zatvorskih stražara, te neadekvatne odredbe i jamstva za maloljetne i mentalno oboljele zatvorenike, zaključuje se u izvještaju HRW-a o stanju ljudskih prava u BiH u 2007. godini.