Izbori su prošli, Dodik je apsolutna vlast, ali je u konstantnom konfliktu. Zašto?

Kada je Dodik prošle godine pred izbore negirao genocid, prijetio secesijom, usvajao zakone i zaključke koji negiraju državu i tako dalje, bio je tumačen kao jeftini predizborni trik. Međutim, ako se Dodika prati u kontinuitetu onda se može primjetiti da prvi čovjek politike RS-a to radi godinama, a izrazito, pojačano i u kontinuitetu od 2021. godine.

Opći izbori su prošli, vlast u RS-u je formirana i predvodi je SNSD. Vlast na državnom niovu je formirana i njen značajan dio je SNSD. Imenovani su direktori javnih ustanova, agencija i slično, SNSD je imenovao svoje ljude. I bez obzira na sve ambicije i najave raznih strana, sve su prilike da će SNSD (Zoran Tegeltija) preuzeti i Upravu za indirektno oporezivanje. U Republici Srpskoj je gotovo ugušio opoziciju koja mu ni na koji način ne prijeti. Drugim riječima ne postoji ništa što Dodiku u smislu vlasti treba.

Najavljeni reformista

Kada je formirana aktuelna državna vlast optimizma ni sa jedne strane nije nedostajalo. Građanima je obećan novi pristup i rad na projektima i korisnim stvarima za sve. A tzv. teške teme bi trebale ostati po strani. Ipak, više od dva mjeseca od formiranja državne vlasti, a Dodik ne pokazuje ništa od onoga kako su ga najavljivali. Kooperativan, spreman na saradnju i tako dalje.

Postavlja se pitanje zašto je to tako. Istina, Dodiku je velika briga pitanje državne imovine. On ne želi uopšte učestovati u paralmentarnoj izradi novog državnog zakona o imovini i jedino polazište koje ga interesuje je da entiteti imaju svoju imovinu. Tu Dodik krši i odluke Ustavnog suda, ali bez ikakvih posljedica.

Stoga, ili Dodik zna ili sluti šta se sprema u vezi državne imovine pa na vrijeme prijeti, prepada i pokušava trgovati. Ili jednostavno funkcioniše samo na valovima tenzija, nacionalističkih ispada i uvreda.

U konačnici Dodik je mogao prepoznati i da za njegove poteze nema nikakve konkretne sankcije. Tužilaštvo spava, a predstavnici međunarodne zajednice svoju zabrinutost uglavnom ispolje kroz par saopćenja. Naravno, Dodik zna da od verbalnih kritika nema nikakve štete, naprotiv. Inače, za sve ove godine ponižavanja države, negiranja genocida i potpune politike destrukcije Dodik bi već osjetio na političkoj moći.

Naprotiv, na terenu imamo suprotnu situaciju jer je takav Dodik, otvoreni ruski igrač, zagovornik Vladimira Putina, uprkos silnoj zabrinutosti međunarodne zajednice i uprkos verbalnim osudama sve jači i moćniji. Jedino alternativno obrazloženje, koje naravno nema nikakvog utemeljenja, kontinuirane Dodikove bahatosti moglo bi biti da je Dodik zapadni igrač, dvostruki agent pa iz toga crpi svoju političku hrabrost.