Blog Nicole Minasija
24

Italijanski ambasador o sportu, talentu i politici: Tim je veći od "konstitutivnih igrača"

B. R.
Nicola Minasi o sportu, talentu i politici u BiH (Foto: D. Ć./Klix.ba)
Nicola Minasi o sportu, talentu i politici u BiH (Foto: D. Ć./Klix.ba)
Italijanski ambasador u Bosni i Hercegovini Nicola Minasi je objavio novi tekst na svom blogu, u kojem govori o sportu, talentu i politici tj. predstojećim lokalnim izborima. Tekst je naslovio "Bosna i Hercegovina: Od sjajnih igrača do pobjedničkog tima".

Blog prenosimo u cijelosti:

Iako sam vrlo loš u fudbalu, i kao Italijan i kao aktivni promatrač političke scene, vremenom sve više pažnje obraćam na povezanost fudbala i društva. Mnogi analitičari vide sport kao pouzdan indikator nacionalnog karaktera i mnoštvo istraživanja se upravo odnosi na fudbal na Balkanu.

Sociolozi su se fokusirali na ulogu "huligana" u podsticanju nasilja tokom devedesetih, kao i na povezanost fudbala i državne dinamike koja je dovela do raspada Jugoslavije. O ovoj temi postoji čak i knjiga italijanskog novinara (Gigi Riva, "L'ultimo rigore di Faruk", koja priča o promašenom penalu Faruka Hadžibegića, sarajevskog kapitena koji je predvodio jugoslavensku reprezentaciju u četvrtfinalnoj utakmici protiv Argentine, 1990. godine na svjetskom prvenstvu u Italiji).

Gledajući posljednje utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Italije, Nizozemske, i pogotovo Sjeverne Irske u nesretnom play-offu Eura 2020, nisam mogao zaobići poredbu sa političkom scenom u Bosni i Hercegovini. Kako je moguće, upitao sam se, da ekipa sa toliko sjajnih igrača, koji su se dokazali u najvećim evropskim klubovima, ne mogu zajedno doći do pobjede?

Nameće se isto pitanje i o odnosima između Bosne i Hercegovine i njene dijaspore. Igrači poput Džeke, Pjanića, Krunića i Lulića (a to su samo neki koji su ostvarili uspješne karijere u Italiji prethodnih godina) su primjeri najboljih igrača, onih sa najvećim potencijalom, koji su pronašli uspjeh izvan granica Bosne i Hercegovine.

Naime, ovo je izvrsno i za njih i za imidž Bosne i Hercegovine, ali kako to da ti isti ne mogu biti jednako uspješni kada se vrate u Bosnu i Hercegovinu? Šta nedostaje? Ovaj paradoks također pokazuje rizik EU integracija bez unutrašnjih reformi: u slučaju da Bosna i Hercegovina sutradan pristupi EU, svi najbolji igrači bi automatski otišli, no ko bi onda investirao u budućnost novih generacija? Ovo razmišljanje može se primijeniti i na škole, poduzetnike i univerzitete.

Ako postoji pouka koju možemo izvući iz fudbala, to je da je tim nešto veće i značajnije od njegovih "konstitutivnih igrača". Ekipa je mnogo više od 11 osoba na terenu, trenera na klupi. Uspješan tim je ponajprije grupa ljudi sa istom vjerom u uspjeh i spremnošću da uče iz svojih grešaka te da u sebi ponovo probude želju da idu dalje.

Uloga u ujedinjavanju tima zasigurno pripada trenerima, a u slučaju država, nacionalnim vođama. Očigledno je da je Bosna i Hercegovina multicentrično društvo, sa mnoštvom različitih tradicija, koje se mogu razvijati samo kada se lideri odluče da mora doći do promjene za svačije dobro.

Niti jedan tim ne može pobijediti samo sa dobrom odbranom ili sa samo par izvanrednih napadača ili samo sa odličnim veznim redom. Pobjedonosnom timu je potreban sklad na svim dijelovima terena, svi igrači međusobno moraju vjerovati i pomagati jedni drugima. To je upravo definicija vodstva: omogućiti onima koji vas prate sve najbolje u skladu sa njihovim mogućnostima u korist cijele grupe. Pojedinačna izvrsnost je dobra, ali ako nije podstaknuta cjelokupnim timskim duhom, onda postaje bezvrijedna.

Znamo da je za sve ovo potrebna dobra volja, sposobnost za slušanje i pregovaranje i najbitnije od svega, vizija. Put je čist: Bosna i Hercegovina ima potrebne talente, veliko srce, pametnu omladinu i važna takmičenja na kojima će se natjecati. Uloga lidera je da usmjeri ovu energiju prema zajedničkom dobru, što je jedini način da se osigura dobrobit za svakog pojedinca i građanina.

Podjela je uvijek jednostavnija od ujedinjavanja i kratkoročno, oni koji dijele smatraju se važnijim ličnostima. No, nakon određenog vremena ovaj pristup donosi loše rezultate za sve, a ponajviše za njihove pristalice.

Na sljedećim izborima lideri Bosne i Hercegovine i građani mogu birati: da li podržati zajednički cilj razvoja i samopouzdanja, koje je najpotrebnije u vrijeme pandemija i ekonomskih recesija, ili sebe zavaravati govoreći: "Mi smo najbolje bez obzira na sve, pa čak i ako naša reprezentacija gubi."

Uistinu se nadam da će političari Bosne i Hercegovine i glasači odabrati da budu istinske vođe kako bi svojim potomcima osigurali nove pobjede, jer su oni jedini koji mogu stvoriti ponos jedinstva i dati poticaj novim, generacijama koje obećavaju, za nova postignuća.