Najposjećenije lokacije su uz more i to posebno gradovi Neum i Makarska. Građani BiH su prosječno na ljetovanju ove godine proveli 9 dana.
GfK BH – Centar za istraživanje tržišta je, u septembru ove godine, proveo Omnibus kvantitativno istraživanje na reprezentativnom uzorku od 1000 građana na cijeloj teritoriji BiH. Pored ostalog istraživanje je imalo i namjeru ispitati da li i gdje građani BiH uopće ljetuju; postoje li neke više popularne destinacije među građanima iste dobi, sličnih primanja, regije u kojoj žive i sl.; gdje su potražili smještaj; koliko dana su ostali na odmoru; i naposljetku da li su i u kojoj mjeri zadovoljni ovogodišnjim ljetovanjem?
Prije svega rezultati pokazuju da je tek nešto više od jedne četvrtine građana BiH (28%) ove godine išlo na ljetovanje što sa druge strane govori da je čak 72% građana ljeto provelo u svom domu. U Federaciji je postotak onih koji su uspjeli izdvojiti novce i vrijeme te otići na ljetovanje nešto veći nego u Republici Srpskoj (35% naspram 19%). Novac je očigledno vrlo bitan faktor pri donošenju odluke o odlasku na godišnji odmor što pokazuje i podatak da sa povećanjem prihoda raste i broj građana koji sebi mogu priuštiti putovanje van grada stanovanja. Još jedan važan faktor građanima BiH je dob, jer izgleda da građani koji pripadaju dobnim skupinama starijih od 45 godina ne idu na ljetovanje u mjeri u kojoj to čine mlađi od 45 godina. Među onima koji su otišli na odmor također nalazimo najveći broj stalno zaposlenih.
Gdje ljetuju građani BiH?
Susjedna Hrvatska je očigledno najomiljeniji izbor za ljetovanje, sudeći po tome da je 16% građana BiH izabralo neko od mjesta u ovoj zemlji. Prepolovimo li taj postotak dobit ćemo broj građana BiH koji su odlučili odmor provesti u svojoj državi (8%). Crnu Goru je za svoju destinaciju izabralo nekih 5% građana dok je oko 1% izabralo da ljetuje u Srbiji. U ostale ne-susjedne zemlje na ljetovanje je otišlo samo 2% građana naše zemlje.
Promatrano na entitetskom nivou najveći broj građana Federacije BiH također odlazi ljetovati u Hrvatsku (njih 22%), a 12% ih ostaje u BiH. Građani Republike Srpske u najvećem broju ljetuju u Crnoj Gori (9%) pa u Hrvatskoj (7%) dok ih samo 2% ostaje u BiH.
Neum i Makarska rivijera podjednako uspješno privlače građane BiH (po 4% građana je ljetovalo u ovim gradovima). Gradac, Budva, Pag, Igalo, Dubrovnik, Tuzla, Vodice, Opatija, Tučepi i Zaostrog su gradovi koje je ove godine posjetilo radi ljetovanja oko 1% građana BiH. Neum, Gradac i Tuzla su privlačni isključivo, a Makarska, Zaostrog, Pag, Opatija, Tučepi i Dubrovnik većinom građanima FBiH. Sa druge strane Budva i Vodice imaju najviše posjetitelja iz Republike Srpske.
Destinacija i vid smještaja
Već iz gradova koje naši sugrađani najviše posjećuju za vrijeme godišnjih odmora jasno je da se najveći broj ljetovanja odvija, tradicionalno, na moru. Tačnije 84% građana BiH koji su ove godine išli na godišnji odmor ljetovali su na moru. Samo po 5% građana se odlučilo za planinu ili jezero, a tek 2% je ljetovalo uz rijeku. Nekih 15% građana koji su ljetovali su izabrali grad, banju ili selo odnosno destinacije koje nisu primarno morske, niti su na nekoj poznatoj planini niti uz primarno uz neku od rijeka. (Napomena: ukupan zbir navedenih postotaka prelazi 100% jer su neki građani ljetovali na više različitih lokacija.)
Privatni smještaj je daleko najučestaliji vid smještaja koji biraju građani BiH (58% onih koji su ljetovali ove godine). Nekih 15% građana je ove godine ljetovalo kod prijatelja, a nešto manji procent 13% su iskoristili pogodnosti hotela/motela. Samo je 5% građana pokazalo avanturistički duh te su ljetovali u kampovima.
Trajanje ljetovanja
Prosječan broj dana koji su građani BiH iskoristili za ljetovanje ove godine je 9. Mali broj građana (2%) koji je išao u zemlje drugog govornog područja se u pravilu, kao što je i bilo očekivati zadržavao najdulje na putovanjima te je prosjek dana koje su oni proveli na odmoru 12. Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina su uspjele zadržati na ljetovanju građane BiH u prosjeku oko 9 dana, a Hrvatska jedan dan manje.
Lokacija uz rijeku je bilo zbog ambijenta, potrebnog novca ili nekog drugog faktora, najduže iskorištena. U prosjeku je odmor uz rijeku trajao 13 dana, uz planinu i more po 8 dana, a uz jezero nekih 6 dana. Oni koji su ljetovali su se u prosjeku najmanje zadržavali u privatnom smještaju (8 dana), zatim u kampu (6 dana), kod prijatelja i u hotelu/motelu po 9 dana. Najduži prosječni boravak s obzirom na vid smještaja bilježi se kod onih koji su odsjeli kod rodbine ili u vlastitoj kući/vikendici (13 dana) (s obzirom na mali procent onih koji su iskoristili takve pogodnosti obje ove kategorije su svrstane u 'nešto drugo').
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
