Imenovanje i rad Komisije za nacionalne spomenike nije vanjska politika, rješenje na pomolu nakon 10 godina blokade

U prijedlogu Odluke o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, kojeg je podnio Denis Bećirović i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo glasovima Bećirovića i Željka Komšića, a kojeg Komšić još uvijek nije potpisao, između ostalog definiše se da je komisija je sastavljena od pet članova, dva člana iz FBiH, jedan član iz RS-a i dva člana koje nominira generalni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, nauku i kulturu (UNESCO), a imenuje Predsjedništvo BiH.

Prema ovom prijedlogu Komisija će o svim pitanjima iz svoje nadležnosti donositi odluke većinom glasova ukupnog broja svojih članova.

Sa ovim odlukama ukida se mogućnost koja postoji od 2016. godine kada je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koje su tada činili Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić iz komisije izbacilo strane članove i uvelo to da se odluke donose konsenzusom, odnosno svaki od tri člana je imao pravo veta, što je ovu instituciju činilo gotovo blokiranom.

Sekretarijat Predsjedništva BiH je smatrao da je za odluku o vraćanju stranih članova u komisiju potreban konsenzus, tumačeći da se ovdje radi o pitanju vanjske politike.

Ipak, u razgovoru za Klix.ba, pravnik i bivši sudija Milan Blagojević je kazao kako se ne radi o pitanju vanjske politike te da za ovu odluku nije neophodan konsenzus.

"To nije pitanje koje zahtijeva konsenzus kod odlučivanja članova Predsjedništva BiH, jer se ne radi o pitanju spoljne politike, već o pitanju organizacije i funkcionisanja unutrašnje institucije BiH čije postojanje, kao dijela unutrašnjeg pravnog poretka BiH, je propisano Aneksom VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tim aneksom je propisano da po isteku pet godina od njegovog stupanja na snagu, a on je, kao i Dejtonski sporazum u cjelini, stupio na snagu 14.12.1995. godine, vlasti na nivou BiH preuzimaju odgovornost za funkcionisanje Komisije za nacionalne spomenike BiH (član 9. Aneksa), s tim što je članom 2. Aneksa VIII propisano da po isteku navedenog petogodišnjeg roka, Predsjedništvo BiH postaje nadležno za imenovanje svih članova te komisije, dakle i troje domaćih i dvoje inostranih članova", objašnjava Blagojević.

On dalje navodi: "Pri tome u Aneksu VIII, a on je jedini pravni izvor za sva pitanja vezana za tu komisiju, nije propisano da je imenovanje njena dva inostrana člana pitanje spoljne politike niti da za imenovanje članova Komisije Predsjedništvo BiH mora donijeti odluku konsenzusom. Iz tih razloga svi članovi ove komisije mogu biti imenovani i većinskim glasanjem u Predsjedništvu BiH".

Ističe da i član 36. stav 3. u vezi sa članom 38. stav 4. važećeg Poslovnika Predsjedništva BiH propisuje da se imenovanje članova Komisije za nacionalne spomenike može izvršiti većinskim glasanjem članova Predsjedništva, ako nema konsenzusa.

Prema tome, ukoliko za promjenu pravilnika nije potreban konsenzus jer ne spada u okvire vanjske politike Bosne i Hercegovine, jednostavnim glasanjem u Predsjedništvu mogla bi se osigurati bolja funkcionalnost institucije koja u proteklom periodu funkcionisala pod otežanim okolnostima.

O tome, u kakvoj situaciji se nalazi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika govori i to da je članica komisije iz Republike Srpske Anđelina Ošap Gačanović tvrdila da ne postoji bosanskohercegovačko naslijeđe.

Skandalozne izjave

Članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH: Bosanskohercegovačko naslijeđe ne postoji

Tako je i postavljanje spomenika kralju Tvrtku ispred Predsjedništva Bosne i Hercegovine bilo osporavano od iste članice ove komisije jer se radi o području koje spada pod nadležnost odlučivanja.

Ukoliko bi Željka Cvijanović odlučila da insistira na tome da se radi o pitanju iz vanjske politike i ipak pozvala Narodnu skupštinu RS-a na odlučivanje konačnu riječ bi o tome vjerovatno dao Ustavni sud Bosne i Hercegovine. No, pravo i ustav kažu da ovdje nije riječ o vanjskoj politici, već o unutrašnjim pitanjima BiH, što potvrđuje i Dejton i Ustav BiH.