Ko je zakazao?
22

Iako se o prevenciji nasilja često govori, tragičnih slučajeva je sve više

A. Ku.
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Zabrinjavajući je porast nasilja u Bosni i Hercegovini - od vršnjačkog do porodičnog. Stručnjaci smatraju da je rješenje u sistemskom pristupu te da institucije trebaju adekvatno preventivno djelovati, dok se građani trebaju osvijestiti da traženje pomoći, posebno one psihološke, nije sramota.
Posljednji tragičan slučaj koji je potresao BiH je ubistvo u Tuzli kada je muškarac ubio suprugu i dvoje djece od devet i dvije godine te potom izvršio samoubistvo.

Prije sedam dana je muškarac u Miljevini kod Foče ubio suprugu pa počinio samoubistvo.

Osim toga, žrtva nekog nasumičnog nasilnika danas može biti svako.

Početkom godine smo svjedočili tragičnom ubistvu mladića Farisa Pendeka kojeg je ubio Adem Šuman. Oni se nisu od ranije poznavali, a zbog nesporazuma u vožnji jedan mladi život je hladnokrvno ugašen.

Amru Kahrimanović je u februaru ove godine ubio policajac Elvis Ćustendil iz službenog pištolja. Ovaj slučaj je pokrenuo temu koja je godinama bila zapostavljena u bh. društvu - obavezne sistematske preglede policijskih službenika.

Otkriveno je da u Tuzlanskom kantonu policajci nisu imali sistematski pregled 14 godina, a ni ostali kantoni se ne mogu pohvaliti boljom brojkom.

Iako se o mjerama prevencije nasilja i zaštiti žrtava sve češće govori, situacija nije poboljšana, iako nadležni tvrde da su parametri zadovoljavajući i da je shodno njima sigurnosna situacija u našoj zemlji zadovoljavajuća.

Teško ostati imun

Građani smatraju da institucije ne rade dovoljno te da su kazne za nasilnike preblage i poticajne.

Psiholog Čedomir Novaković kaže u razgovoru za Klix.ba da se o temama nasilja i prevencije u posljednjem periodu dosta govori, ali se stvari ne popravljaju, nego se pogoršavaju.

"Poslije korone je veliki broj ljudi psihosomatski izmijenjen, a nauka još nije stigla da objasni sve devijacije koje jedna pandemija širokih razmjera stvara kod svakog pojedinca. Vrlo je teško biti normalan i vrlo je teško biti imun na ono što se vidi, sluša ili pročita na nekom ličnom ili društvenom planu, gotovo da ostajete bez teksta", kaže Novaković.

Smatra da se građani teško odlučuju na traženje stručne pomoći, bez obzira da li je riječ o liječenju neke viroze ili psihičkih problema.

"Vrlo je teško promijeniti društveni kod od netraženja bilo kakve pomoći do traženja svakakve pomoći. U kulturi, a i po tradiciji u kojoj živimo veliki broj psičkih problema ili trauma ljudi nastoje sakriti, ne iznose to u javnost tako da je teško promijeniti taj stil življenja da za bilo koji psihički problem idete doktorima ili stručnjacima", navodi.

Od prazne priče nema ništa

Stava je da je potrebno da se primjenjuju zakoni koji će adekvatno sankcionisati svaki devijantni oblik ponašanja.

"Pogotovo ako je u pitanju nasilje nad vršnjacima ili porodici, tamo gdje institucije trebaju imati daleko veći i precizniji uvid zašto se nasilje dešava. Prazna priča ništa ne koristi, ona očito ima kontraproduktivan efekat kod nekih ljudi. U ljudskom mozgu se dešavaju svakakve promjene, neko voli život, a neko ga ne voli, neko voli ljude, neko ih ne voli i kada se to izmiksa u jednoj sredini u kojoj ima više negativnih poticaja nego što ima pozitivnog onda se može očekivati nešto što iznenadi svaku normalnu osobu", zaključuje Novaković.